V Hiši Elšnik nastavilo se iznimno ugodno druženje pjevača Svečinskog noneta i pjevačica Ženske vokalne skupine „Sveti Marko” iz Međimurja nakon ekstra dojmljivog i umjetnički rijetko doživljenog koncerta u dvorani KUD Jože Stupnik u Svečini. Iako su gostovanju umjetnica iz Međimurja prethodila samo dva kratka susreta s bardovima svečinskog muškog pjevanja, emotivni naboj susreta pri dočeku, zajednički nastup i svi sati poslije nastupa pomaknuo bi i dodirnuo i slijepog i gluhog promatrača. Takve vibre mogu stvoriti samo uzvišene ljudske vrijednosti te iskreni i u velikosti umjetničkih dosega ponizni ljudi. Užitak je bio slušati duhovite, vrckave i Međimurju pomalo bliske tekstove zapjeva s Prlekije koje je ove godine nonet odabrao. Prlek si je neka zmisla, Žunica i Ja sen čuja ftiča peti su tek neki naslovi izvedenih narodnih pjesama, dok je istinska privilegija za publiku, koja je ispunila dvoranu do zadnjeg pedlja, bilo slušanje svjetski poznatih naslova poput Domine, pacem da nobis, Maitia Nun Zira i Tebe poem.
Gošće iz Međimurja, dočekane kao svjetske zvijezde, ostavile su dojam, po reakcijama publike i domaćina moguće i duboko u sjećanja utisnule slike i srce Međimurja s naslovima Zvira voda, Vehni, vehni fijolica, Da bi imal perje i Ružica sam bila. Tek za širi glazbeni „obuhvat” Hrvatske otpjevale su Ti samo ti i Ta tvoja barka mala. Bezpogovorno – kruna večeri pripala je zajedničkoj izvedbi međimurske narodne Vuprem oči.
Riječi iz naslova „Ne nadamo se, već vjerujemo da ćemo se brzo sresti!” izgovarale su se ljudski toplo i srdačno na vratima izletniške kmetije u kasnu noćnu uru na uskrsni ponedjeljak pri rastanku Međimurja i Svečine. Iako su izgovorene nakon zanosa koji mogu stvoriti aplauzi, sjajno odrađena konferansa Tine Kren Mihajlović i zadovoljstvo umjetničkih voditelja Janeza Vouka i Ivane Tkalec sa svime što se i kako se otpjevalo, one s posebnom ugodom odzvanjaju u sjećanju i nakon tjedan dana po povratku u Međimurje. Ne obvezuju, ne iznuđuju, već navještaju dan kojemu se raduju i Međimurje i Svečina.
Tekst i fotografije: Andrej Šoštarič i Ivan Goričanec
