UVOD ili SLUŠAJ ‘VAMO
(part 3 – The Doors & Azra)
Jedan dobar glumac u jednom fenomenalnom filmu jednom je rekao: „Life is like a box of chocolates, you never know what you’re gonna get“. Prevedeno na jedan službeni jezik Europske unije, u ovom slučaju hrvatski: „Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti“.
Glazba je slična tome. Rock je sličan tome, i pop, i klasika, i sve ostale vrste glazbe. Misliš da znaš neki band, nekog skladatelja, slušaš tu vrstu glazbe, i očekuješ nešto od njegovog novog albuma. Znaš njegov opus, ali uvijek te nešto iznenanadi, ugodno ili neugodno. Neki neočekivani pristup, lagana stvar, ili brza stvar, možda čudno skretanje unutar zacrtane linije. Nešto te fascinira, nešto te razočara, nešto te ostavi ravnodušnim. Neke pjesme slušaš često, neke povremeno, neke nikad – osim na radiju, ili popularnim TV glazbenim kanalima, onako slučajno i usput. Naravno, pod slušanjem glazbe podrazumijeva se namjerno i ciljano preslušavanje određene vrste glazbe. Glazba nas opušta, glazba nas motivira, glazba nas pokreće. Riječ glazba dolazi od slavenskog korijena „glas“. Muziku su pak prakticirale grčke muze, a preuzeli Englezi u svjetski prihvaćenoj riječi „music“. Idemo pustiti glas.
Cilj rubrike „Glazbeni vremeplov“ je podsjetiti na neku poznatu i dobru glazbu, predstaviti već etablirane bendove i skladatelje, čuti dobre pjesme bez obzira na žanr. Glazbu vam predstavljam na dvotjednoj bazi tj. dva puta mjesečno, na domaće-stranom principu, i sugeriram vam slušanje poznatih ili manje poznatih stvari iz prošlih i sadašnjih vremena. Svaka dva tjedna po jedan domaći i jedan strani band, po deset stvari od svakog. Možda je to deset najboljih stvari, ili deset najslušanijih stvari, ili deset stvari za koje naprosto smatram da su dobre. Činjenica je da neki bendovi imaju odličnih npr. 55 stvari, neki puno više a neki puno manje. Neki nažalost nemaju. Sve je tu, samo treba tražiti i slušati. Sve je u izboru. Ovo nije top lista niti će to ikada biti, stoga nemojte slati želje, čestitke i pozdrave. Opustite se i slušajte odabranu glazbu, radite, zaplešite, popijte piće… jer – nikad ne znaš što ćeš dobiti.
Krenimo na glazbeno putovanje. Uvijek treba početi od temelja. Idemo. Slušajte.
Bojan Bračko Bidjo
THE DOORS
The Doors američki je rock sastav. Nastaju 1965., a prvi album izdaju 1967. godine. Glazba je mješavina bluesa, rocka i popa sve to umotano u psihodelični zvuk glazbe. Članovi su bili: Jim (James Douglas) Morrison – pjevač, Ray Manzarek – klavijaturist, Robby Krieger – gitarist i John Densmore – bubnjar. Tekstovi su pisani pod utjecajem književnika Aldousa Huxleya i Williama Blakea – od koga preuzimaju ideju da: “put pretjerivanja vodi do palače mudrosti – The road of excess leads to the palace of wisdom” – filozofa Friedricha Nietzschea, te francuskih simbolističkih pjesnika kao što su Baudelaire i Rimbaud, od kojega pruzimaju ideju “dugoročnog poremećaja osjetila da bi se prodrlo u nepoznato”, a svoja osjetila remete pomoću psihoaktivnih droga i alkohola. Ime “The Doors” predstavlja vrata koja otvaraju to nepoznato, što preuzimaju od Blakea i Huxleya, koji u svojoj knjizi “Vrata percepcije” testira djelovanje meskalina i zaključuje da droga otvara ventil u mozgu. Taj ventil filtrira podatke koje primamo percepcijom te nas prisiljava da stvarnost promatramo “utilitarno”, odnosno promatramo predmete na način na koji su nam evolutivno korisni, dok pod utjecajem psihoaktivnih droga ventil se otvara i propušta sve podatke stoga počinjemo percipirati predmete onakve kakvi jesu sami po sebi. Možda i kužite, možda ne, nema veze, nije niti Jim kužio. Huxley kao uvod u navedenu knjigu koristi sljedeći citat iz pjesme “The Marriage of Heaven and Hell” Williama Blakea: “Ako se vrata percepcije pročiste, sve će pred čovjekom biti kakvo jest, beskrajno.”
Osnivanje sastava The Doors počinje susretom između dva studenta, Jima Morrisona i Raya Manzareka u srpnju 1965. godine u filmskoj školi „UCLA“ u Venice Beach u Los Angelesu. Morrison je rekao Manzareku da je napisao pjesmu (Morrison mu je doslovno rekao: “Zabilježio sam fantastičan rock and roll koncert koji se događa u mojoj glavi”), i na Manzarekovo ohrabrenje otpjevao mu je skladbu “Moonlight Drive”. Impresioniran Morrisonovim tekstovima, Manzarek je predložio da formiraju sastav. 1967. godine sastav izdaje prvi album, The Doors, koji za Doorse ima karakterističan, blues-rock i psihodelični stil. Izdaju singl “Light my fire” (poslije “Break on through”), koji postaje #1 na billboardovoj Top ljestvici, i zadržava taj status puna četiri tjedna. 1968. mijenjaju zvuk na psihodeliju koja je izazvana metafizičkim vizijama Jima Morrisona, i snimaju album „Strange Days“. Poslije toga izdaju i „Waiting For The Sun“, treći album, koji opet mijenja zvuk na malo tamniju stranu, kao i pjesma #3, “Not To Touch The Earth”. 1969. godine izlazi četvrti album „The Soft Parade“, koji nastavlja zvuk „Waiting for the sun“. Također iste godine dogodio se zloglasni koncert prepun incidenata publike i Jima Morrisona u Miamiu, nakon kojeg je sastav odlučio prekinuti turneje. 1970. godine posvećuju se studijskom radu i vraćaju se blues korijenima snimanjem albuma „Morrison Hotel“. 1971. godine Morrison snima svoj zadnji album sa Doorsima – „L.A. Woman“, na kojem je vokale snimao u WC-u. Tada, nakon završetka uvjetne kazne zbog incidenata, seli se u Pariz sa svojom curom Pamelom Susan Courson i menadžerom Billom Siddonsom na kraći odmor, gdje i umire 1971. godine.
Nakon njegove smrti bend izdaje još tri albuma: „An American Prayer“, „Other Voices“ i „Full Circle“.
Gitarist Robby Krieger je pokušao napraviti projekt s Iggyjem Popom, pa se proširila glasina da će Iggy Pop biti novi pjevač Doorsa, međutim izgleda da je Iggy u to vrijeme bio previše navučen na heroin da bi bio sposoban nositi se s ulogom zamjene za Morrisona. Doorsi ponovno izdaju još jedan album s Morrisonom na vokalu, tako što su naknadno snimili muziku na njegove stare snimke recitiranja poezije sa zbirke “An American Prayer“, te 1978. izlazi istoimeni album. Nakon toga su Krieger i Manzarek zajedno sa Brett Scallionsom, bivšim pjevačem grupe The Fuel ponovno počeli svirati pjesme The Doorsa. Kako se bubnjar John Densmore nije slagao s tim da oni nastupaju pod imenom The Doors, onda Manzarek, Krieger i Scallions sviraju pod imenom Riders on the Storm. Osim što se protivio obnavljanju Doorsa, John Densmore je žestoki protivnik komercijalizacije rocka u smislu prodavanja skladbi za reklamne spotove velikih korporacija, i zbog toga niti u jedna reklama za aute nije snimljena uz glazbu Doorsa. Zbog toga, i zbog psihodelije i alkohola i droga koje se vežu uz ime The Doors.
Morrison nije znao svirati niti jedan instrument, ali je pridonosio komponiranju tako što bi već u “glavi” imao melodiju za svoj tekst. Osim što je bio pjevač The Doorsa, bio je autor nekoliko knjiga poezije, dokumentaraca, kratkog filma i ranog muzičkog video spota za pjesmu “The Unknown Soldier”. Što se tiče ljubavnog života, Jim Morrison bio je apsolutni seks-simbol zbog svoje tzv. neodoljive karizme, ali u njegovom srcu jedino značajnije mjesto imala je Pamela Susan Courson, njegova dugogodišnja ljubav, kojoj je i posvetio svoju knjigu poezije “Divljina”. Njihova veza nije bila pošteđena turbulencija, pa je često bila na rubu između ludila i izopačenosti. Kralj guštera – The Lizard King, znan i kao Mr. Mojo Risin’, sve je to bio Jim Morrison. Jim Morrison tako je živio i tako je umro, ako je mrtav… The Doors su sa Jimom Morrisonom svirali skupa samo 58 mjeseci, do njegove smrti. U tom kratkom vremenu rasturili su svijet rock and rolla i postavili sasvim nove standarde i kuteve gledanja.
Redatelj Oliver Stone 1991. godine snimio je film „The Doors“ u kojem Jima Morrisona vrlo dobro glumi (i izvanredno mu sliči) Val Kilmer. Oliver Stone je zajedno s Morrisonom pohađao UCLA. Nagradno pitanje glasi – probajte pogoditi čija je odlična glazba korištena u tom filmu.
THE DOORS – PJESME – PREPORUKA:
Riders On The Storm
http://www.youtube.com/watch?v=K9rlkyt7JAQ
Light My Fire
http://www.youtube.com/watch?v=9iSXrZYhJt4
The End
http://www.youtube.com/watch?v=mmASTC7wR6U
Roadhouse Blues
http://www.youtube.com/watch?v=lfR8miZS6ZU
LA Woman
http://www.youtube.com/watch?v=b-wgIht3roA
http://www.youtube.com/watch?v=cJQwnAhXnBk
Touch Me
http://www.youtube.com/watch?v=VAv6_ZebiN0
Love Street
http://www.youtube.com/watch?v=pldftoUbM80
People Are Strange
http://www.youtube.com/watch?v=-DTj_KLqp_s
Hello I Love You
http://www.youtube.com/watch?v=9rsa81Hpe_A
THE DOORS
DISKOGRAFIJA
ALBUMI
The Doors – 01/1967
Strange Days – 10/1967
Waiting for the Sun – 07/1967
The Soft Parade – 07/1968
Morrison Hotel – 02/1970
L.A.Woman – 04/1971
Other Voices – 10/1971
Full Circle – 06/1972
An American Prayer – 11/1978
SINGLOVI
Break on Through 01/1967
Light My Fire 04/1967
People Are Strange 10/1967
Love Me Two Times 11/1967
The Unknown Soldier 03/1968
Hello I Love You 06/1968
Touch Me 12/1968
Wishful Sinful 03/1969
Tell All the People 05/1969
Running Blue 08/1969
You Make Me Real 03/1970
Roadhouse Blues 05/1970
Love Her Madly 03/1971
Riders on the Storm 06/1971
KONCERTNI ALBUMI
Ablolutely Live – Alive, She Cried – Live At The Hollywood Bowl – In Concert – Live in Detroit – Bright Midnight: Live in America – Live in Hollywood – Live In Boston
KOMPILACIJE
13 – Weird Scenes Inside the Gold Mine – The Best of The Doors – The Best of The Doors – The Doors Greatest Hits – Essential Rarities – The Best of The Doors – The Very Best of The Doors – Legacy: The Absolute Best – The Very Best of The Doors
BOX SETOVI
The Doors: Box Set – The Complete Studio Recordings – Perception – The Doors: Vinyl Box Set
AZRA
Azra je sastav novog vala koji je bio vrlo popularan za vrijeme 80-ih godina prošlog stoljeća na području bivše Jugoslavije. Frontmen Azre bio je Branimir Johnny Štulić, basist Mišo Hrnjak, a bubnjar naš Međimurec iz Čakovca Boris Leiner. U knjizi glazbenih kritičara „YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rock i pop glazbe“ uvršteno je čak 5 Azrinih albuma, od kojih su 3 među prvih deset.
Branimir Johnny Štulić, lider grupe, rođen je u Skopju, u Makedoniji, 1953. godine. U djetinjstvu je često mijenjao prebivalište zbog prirode očeva posla, otac mu je bio časnik, te najvažnije godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu, gdje je upisao Filozofski fakultet ali “samo da bi zadovoljio starce”. Već se tada gotovo fanatično odlučuje baviti glazbom. Važno je reći da su na njega najviše utjecali Beatlesi, ali prvenstveno radi ideje sviranja u bendu. Isto tako volio je sevdah što se očitovalo u prvoj fazi njegova glazbena rada kada je osnovao Balkan Sevdah Band. Svirali su gotovo sve: od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do The Beatles. Pod utjecajem novog vala (new wave) s vremenom se bend sve više okreće rocku i kroz njega prolazi mnogo različitih glazbenika. Nakon što su postali poznatiji rock’n’roll sastav, 1977. godine mijenjaju ime u Azra (turski – djevica), po istoimenoj poemi njemačkog pjesnika Heinricha Heinea. 1977./78. grupa nastupa u postavi Štulić – Stublić – Pelajić – Novoselić – Juričić, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja od Štulića i formira novi sastav – Film. Nakon toga Štulić postaje članom Parnog valjka, ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativši se Azri Štulić kao bubnjara uzima Borisa Leinera, tada člana Haustora, ali ne uspijevajući naći adekvatnog basista, pa su se za prvi novinski interview, da bi izgledali kao trio – slikali sa psom!
Prvi singl snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendićem – Husom (Parni valjak) kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Na tom singlu su izašle pjesme „Balkan“ i „A šta da radim“, (singl ploče imale su tada A i B stranu) koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga pridružio im se i basist Mišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namjernom publikom. Debi album „Azra“ snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Album se smatra jednim od najjačih debija u našoj rock–glazbi, te im osigurava vodeće mjesto na domaćoj rock-sceni. Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njezinu nužnost („Uradi nešto“, „Vrijeme odluke“), odnosno ljubavne tematike („Gracija“, „Tople usne žene“), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izričajem. 1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl „Lijepe žene prolaze kroz grad“, kojeg također producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dupli album „Sunčana strana ulice“, sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i komentare političke naravi („Užas je moja furka“, „Kurvini sinovi“). U ljubavnim pjesmama („Između nas“, „Ne reci mi dvaput“, „Gospodar samoće“, „Sunčana strana ulice“) uvodi i puhačke instrumente u izvedbi Sedak-Benčića, Vlahovića, Santre i Juričića. Na albumu su značajne i pjesme u kojima Johnny obrađuje svoju urbanu paranoju („Odlazak u noć“, „Kad Miki kaže da se boji“), te one u kojima obrađuje problem individualne zapostavljenosti („Pametni i knjiški ljudi“, „Pit – i to je Amerika“). Producent albuma je Branimir Štulić osobno što će kasnije uostalom i redovito činiti.
Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi album „Ravno do dna“. Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja („Ravno do dna“, „Nedeljni komentar“, „Ostavi me nasamo“, „Sjaj u kosi“, „Plavo – smeđe“). Ovaj album je snimka čitavoga koncerta u Kulušiću u Zagrebu 1981., a po neposrednosti i energiji glazbe pruža pravu tj. odličnu sliku Azre toga razdoblja.
1982. godine izdaje se i drugi dupli album „Filigranski pločnici“ te treći singl, u kojima Štulić od izravne energične emotivnosti prelazi prema prikazu unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s određenom distancom. Album sadrži političke („Tko to tamo pjeva“, „68“., „Pavel“, „Gorki okus“), ljubavne („Kao ti i ja“, „Volim te kad pričaš“), te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme („Put za Katmandu“, „Strah od smrti“, „Život običnog tempa“). Na albumu veliki značaj imaju puhački instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Benčića. Godine 1983. grupu napušta Mišo Hrnjak te sljedeće dvije godine Štulić i Leiner sami snimaju albume u Njemačkoj. To su: „Kad fazani lete“ i „Krivo srastanje“ u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda („Kao i jučer“, „Duboko u tebi“, „Flash“), ili se buni protiv prevladavajućeg načina mišljenja („3N“, „Mon ami“, „No comment“, „Kad fazani lete“), ili donosi zvuk teških, punih rock-gitara („Anđeli“, „Štićenik“, „Nemir i strast“). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne međimurske pjesme -„Klinček stoji pod oblokom“. Zatim odlazi u Nizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemskoj. To mu ne polazi za rukom, te kod nas izdaje album pod nazivom „It aint like in the movies at all“. 1987. s Leinerom, Juricom Pađenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi album „Između krajnosti“ koji sadrži uglavnom obrade pjesama („Zadovoljština“ – Satisfaction – Rolling Stones, „Adio mare“ – Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke („Izlazak iz kome“, „Vaše veličanstvo“), koji Azrina publika baš i nije primila sa pretjeranim oduševljenjem. 1988. sa istom sviračkom postavom izdaje četverostruki živi mega-album „Zadovoljština“, s luksuznom opremom. Ovaj album je snimka gotovo čitavoga koncerta održanoga u Domu sportova u Zagrebu, listopada 1987. godine. Sadrži mnoštvo starih Azrinih stvari te puno obrada stranih autora.
Godine 1990. grupa Azra nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.
Branimir Johnny Štulić jedna je od najkontroverznijh ličnosti u hrvatskom rocku uopće. Puno puta sam Johnny je rekao – „Azra, to sam ja“. Njegove pjesme još otpočetka su imale dvojaki učinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo sporadično umijeće sviranja gitare, način pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su “intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu“. Drugi su bili poneseni neposrednošću glazbe, energije i poetike čovjeka koji je uhvaćene djeliće gradskoga očaja ponovo uspio povezati u stvaran svijet svojih pjesama dajući ga u širokom registru tonova i emocija, od straha i bijesa do delikatne ljubavi.
Osobno obožavam Azru do 1990. godine, volim čuti tekstove Štulića koji je u to vrijeme po mom skromnom sudu bio blizu glazbenog tj. tekstualnog mesije, a nakon toga to jednostavno više nije. Ali čovjek se izgubio, otišao, nestao… Prohujao s vihorom. Na sreću, ostale su pjesme Azre iz najboljih dana – uživajte.
AZRA – PJESME – PREPORUKA:
BALKAN
http://www.youtube.com/watch?v=vVOUrPyNfh8
A ŠTA DA RADIM
http://www.youtube.com/watch?v=eoeOEhju3I8
LIJEPE ŽENE PROLAZE KROZ GRAD
http://www.youtube.com/watch?v=E0gLk-yvWME
GRACIJA
http://www.youtube.com/watch?v=azGKVCZYhGk
RAVNO DO DNA
http://www.youtube.com/watch?v=PwS7S54maEo
KAO TI I JA
http://www.youtube.com/watch?v=iL1Elh2Lr2g
UŽAS JE MOJA FURKA
http://www.youtube.com/watch?v=Bro2eeLabyo
ODLAZAK U NOĆ
http://www.youtube.com/watch?v=mdI2FNExpzM
MARINA
http://www.youtube.com/watch?v=EmF8efV0fXA
POLJSKA U MOME SRCU*
http://www.last.fm/music/Azra/Ravno+do+dna+(disc+2)
NAPOMENA:
Branimir Johnny Štulić tj. Azra nisu snimili spotove za mnoge svoje hitove, odlične pjesme. Nemoguće ih je pronaći na netu, osim u izvedbi raznih tribute bendova. Nažalost.