U Hrvatskoj je više od 1.500 zaštićenih životinjskih vrsta, uključujući pregršt ptica, gmazova, riba, vodozemaca pa i sisavaca.
Hrvatska se može pohvaliti zaista raskošnom faunom, što i nije iznenađenje kad pogledamo raznolikost teritorija na kojem smo smješteni. Naša zemlja obiluje šumama, ravnicama kao i planinama, a osim kontinentalnog i planinskog reljefa tu su i obalna područja, na kojima žive neke sasvim posebne životinjske vrste.
Vjeruje se da trenutno u Hrvatskoj živi više od 20 tisuća životinjskih vrsta, od kojih imamo 565 endemskih, karakterističnih upravo za naše podneblje.
Nažalost, velik broj životinjskih vrsta u 21. stoljeću je ugroženo, ponajviše zbog negativnog utjecaja naše civilizacije na prirodu koja nas okružuje. Baš zbog toga imamo u Hrvatskoj Zakon o zaštiti prirode koji je proglasio više od 1.500 životinjskih vrsta zaštićenima, što znači da ih je zabranjeno loviti, a i uznemiravati na bilo koji način.
Među ugroženim životinjama dominiraju ptice i ribe, najteže pogođene današnjim stilom života čovječanstva. Također, na listi se našlo i mnogo sisavaca.
Vuk i medvjed među ugroženima
Iako se u nekim manjim planinskim selima žale na povremene najezde, vuk je i dalje na listi zaštićenih životinja kojima prijeti izumiranje. Vukove je u 19. stoljeću bilo moguće pronaći u svim dijelovima Hrvatske, no zatim im je značajno smanjen životni prostor, što zbog urbanizacije, što zbog lova i krivolova.
Ugrožen je i ris, najveća mačka na području Europe. Ovaj predator kojem težina ide do 30 kg doveden je u Hrvatskoj na rub izumiranja i procjenjuje se da nema više od pedesetak jedinki u cijeloj zemlji.
Smeđi medvjed spada u skupinu velikih zvijeri i također se nalazi u teškoj situaciji na našim prostorima. Ovaj sisavac težine veće od 150 kilograma živi samačkim životom, a može se na njega naići na području Gorskog kotara, Like i u unutrašnjosti Dalmacije. Najveću opasnost za medvjeda i dalje predstavljaju lovci pa je lovna sezona strogo regulirana, kako bi se osigurao opstanak jednoj od fizički najsnažnijih životinja.
Zaštićeni šišmiš, dabar i lastavica
Među zaštićenim životinjama nalaze se i neke kojih je bilo pregršt u našim krajevima u ne tako davnoj prošlosti. Tu vrijedi izdvojiti lastavicu, pticu pjevicu čije podvrste naseljavaju sve kontinente na ovom planetu. Izumiranje kukaca i mušica kojima se lastavica hrani negativno su utjecali na njezin opstanak, kao i smanjenje broja seoskih domaćinstava u Hrvatskoj.
U opasnosti je i europski dabar, kao jedan od najvećih glodavaca u našim krajevima. Nekoć je nastanjivao sva vodena područja na prostoru Europe, no u jednom trenutku potpuno je nestao u Hrvatskoj. Ipak, uvezen je devedesetih iz Njemačke i trenutno ima oko tisuću europskih dabrova na našem teritoriju.
Ugrožen je i šišmiš, kao jedina vrsta sisavaca koja može aktivno letjeti. Svih 35 vrsta šišmiša koji žive u Hrvatskoj su strogo zaštićeni, jer bitni su za oprašivanje biljaka i za obnavljanje šuma. Trovanje pesticidima, onečišćavanje voda i smanjen broj kukaca među glavnim su razlozima njihovog izumiranja.
Na popisu bjeloglavi sup i sredozemna medvjedica
Kao jedna od najvećih ptica na svijetu, bjeloglavi sup u prošlosti je nastanjivao široka područja u Hrvatskoj, no danas je situacija sasvim drukčija. Vjeruje se da je opstao samo na otocima Krk, Cres i Prvić, a neka njegova prebivališta proglašena su ornitološkim rezervatima.
Sredozemna medvjedica je pak jedan od najugroženijih morskih sisavaca na svijetu, što zbog intenzivnog razvoja turizma, što zbog povećanog morskog prometa. Još od devedesetih godina nema čvrstog dokaza da se nalazi u Hrvatskoj i smatra se moguće izumrlom vrstom.
Žaba gatalinka također je na popisu zaštićenih životinja, a isto vrijedi i za divokozu koja je još prisutna tek na Biokovu i na Velebitu.
Uz sve nabrojane, divlja mačka, gorski puh, riječna kornjača, crvenoglavi djetlić pa čak i vidra nalaze se među ugroženim životinjskim vrstama, a tu je još više od tisuću drugih vrsta kojima u našim krajevima također prijeti izumiranje.
U svakom slučaju, popis je iznimno širok, a radi se o problemu koji nije jedinstven za našu zemlju, već se s njim bore i drugi. Zato je važno striktno provoditi strategiju zaštite, kako Hrvatska ne bi ostala bez životinjskih vrsta koje zaslužuju svoje mjesto u lokalnom ekosustavu, jednako kao i ljudska vrsta. (m)