Umro je hrvatski branitelj i istinski domoljub Dragutin Gojsek iz Goričana. Dragutin je prije svega bio čovjek, bio je ljudina s jedva navršenih 58 godina života.
Pokojni Dragutin svoj ratni put započeo 1991. godjne u 54. SPB Čakovec. Nakon toga između ostalog bio je u 8. lako jurišnoj brigadi, HGZ-u. Nositelj je raznih odlikovanja i medalja. Spomenicama Domovinskog rata i Domovinske zahvalnosti, medaljama: Bljesak, Oluja, Ljeto 95., Maestral, itd..
Drugim riječima pokojni Dragutin ima više ratnog puta nego neke braniteljske udruge dok zbroje dane svih svojih članova. Bio je samozatajan i tih, skroman čovjek. Nikada se nije htio boriti za svoja prava. Uvijek bi mi govorio da je njemu dobro, rekao bi “ima i težih situacija od moje”. Nikad se nije žalio. Činjenica je da je živio sa mirovinom od 2.800 kuna. Dok smo hodali u Savsku 66 na dežurstva (a bio je na svim dežurstvima) ja ga zovem na pivicu u kafić Akademija, on je znao reći da mu je neugodno jer nema čime on počastiti mene. Dragutin je bio uvijek spreman prijatelju priskočiti u pomoć ako je mogao. Sutrašnji pogreb pokojnog Dragutina trebao bi biti počašćen s narodnim vlastima: ministra hrvatskih branitelja, načelnikom općine, gradonačelnikom grada i županom Međimurske županije.
Dragec je bio i ostao u mojim sjećanjima Ljudina kakvog je teško naći u ovom okrutnom svijetu.
Čast mi je bila poznavati takvu Ljudinu kao što si ti bio.
E moj prijatelju Dragec počivaj u miru Božjem, neka ti je laka Međimurska zemljica.
(Pavo Jazvić)
