Teozofija je religijsko-filozofsko naučavanje o mogućnostima intuitivne mističke spoznaje Boga; teozofija pretpostavlja povezanost svekolikoga ljudskog znanja s natprirodnim silama i mogućnost da se stupi u odnos sa „zagrobnim životom“. Sami hrvatski teozofi pak kažu da je teozofija filozofija jer pred čovjeka jasno stavlja i objašnjava Plan evolucije duše i tijela u našem sunčevom sistemu; da je religija utoliko što, nakon što je izložila uobičajeni tok evolucije, pokazuje i savjetuje metodu kojom se taj tok može skratiti, tako da bi se svjesnim naporom moglo brže napredovati prema cilju; te konačno, da je teozofija nauka, jer ono o čemu uči ne smatra predmetom teozofskog vjerovanja, nego predmetom neposrednog promatranja putem učenja i istraživanja.
U svojoj osnovi, teozofija je panteističko-duhovni pokret, duboko ukorijenjen u hinduizmu i budizmu. Osnovni teozofski stav opisuje postojanje visoko razvijenih učitelja koji upravljaju ljudskom civilizacijom, pri čemu se ne misli na duhovna bića, već na pojedince, koji su ciljanim duhovnim razvojem navodno stekli nadljudske sposobnosti. Teozofi za sebe kažu da je teozofija Drevna ili Prastara Mudrost koju su još poznavali stari Indijci, a koja je u Egipat dospjela iz Atlantide. Glavna ideja Teozofskog društva bila je da se iza svih svjetskih religija i vjera krije jedna univerzalna tajna mudrost koju je tek trebalo spoznati, a glavni moto Teozofskog društva je:
Kršćanske su crkve od nastanka teozofije bile protiv njezinih ideja. Mnogi kršćanski teolozi smatraju „pravom“ teozofijom samo kršćansku teozofiju. Katolička Crkva 1919. godine donijela je zaključak da je teozofsko učenje nespojivo s učenjem Katoličke Crkve. Svejedno, teozofija je potaknula brojne europske okultiste i mnogo prije doba New Agea u drugoj polovici 20. te raširila različita orijentalna religijska, magijska i mistična vjerovanja Zapadom pa tako i na tlu Hrvatske.
Jedan od najpoznatijih teozofa prve polovice 20. stoljeća na hrvatskom prostoru svakako je bio dr. Rudolf Steiner, rođen u Donjem Kraljevcu u Međimurju, a odrastao u Austriji, i koji je bio član Društva od 1902. do 1913.
No 1913. dogodio s veliki raskol u Teozofskom društvu kada su vodeći ljudi pokreta, Annie Besant i Charles Webster Laedbeater proglasili indijskog četrnaestogodišnjeg dječaka Jiddua Krishnamurtija reinkarnacijom Krista. Steiner je to komentirao:
„Od 1906. počeli su se u Društvu, na čije vođenje nisam imao ni najmanje utjecaja, pojavljivati događaji koji su podsjećali na spiritističke izopačenosti i zbog kojih sam stalno morao naglašavati da onaj dio Društva koji se nalazi pod mojim rukovodstvom nema s time apsolutno ništa zajedničko. Te su pojave dostigle svoj vrhunac kada se za jednog indijskog dječaka počelo tvrditi da je on osoba u koju će Krist stupiti u novi zemaljski život. Za širenje te besmislice osnovano je u Teozofskom društvu posebno društvo pod nazivom ‘Zvijezda istoka’. Meni i mojim prijateljima kao članovima njemačke sekcije bilo je sasvim nemoguće učlaniti se u ‘Zvijezdu istoka’, kako je to predviđala Annie Besant kao predsjednica Teozofskog društva. I budući da to nismo mogli učiniti, bili smo 1913. godine isključeni iz Teozofskog društva. To nas je prisililo da osnujemo Antropozofsko društvo kao samostalno društvo.“
Rudolf Steiner do kraja će svog života biti zainteresiran za teozofiju, ali u obliku novoga pravca koji je sam pokrenuo pod imenom antropozofija, što je već potpuno druga, jednako zanimljiva priča.
(izvor: https://blagamisterije.com/ )