Vrhunac bogoslužja Cvjetne nedjelje jest navještaj Muke Isusove. Pred našim očima podiže se zavjesa i otvara stvarnost najdublje drame ovoga svijeta. Pozornica je Jeruzalem i Kalvarija. Glumaca nema, sve je stvarno. Nije to samo povijesni događaj, to je mnogo više. Sva su Božja djela živa i vječna. Ona se događaju i danas. Sve su to trajno stvarni događaji Isusova života, tajne boli koja je otkupila grijehe cijeloga svijeta i koja uvijek gori. Isus svečano ulazi u grad Jeruzalem i svi ga slave i kliču mu: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! (Lk 19, 38).
No, isti ti ljudi, samo nekoliko dana poslije toga, odbacit će ga, osuditi i ubiti. Danas ga slave, a sutra će ga ubiti! Kako su nepostojane ljubav čovjekova i radost ovoga svijeta! A Isus u svojoj smrtnoj muci nalazi snage reći Ocu, za nas: Oče, oprosti im, ne znaju što čine! (Lk 23, 34b). Samo Majka i Ljubljeni učenik ostaju s njim! Tu je utjeha hrabre Veronike, i Cirenac, koji, kako – tako, ali pomaže nositi križ. Gdje smo mi? Gdje smo danas? Ima li u nama malo ljubavi ovih malobrojnih koji su ostali uz Isusa?
Živimo u svijetu mračnom od zla i grijeha, od tuge i boli koju mnogi nepravedno trpe. Neprestano slušamo izvješća o pandemiji koronavirusa, potresu, ratovima, gladi, progonima i svakovrsnu nasilju. Postoji li opasnost da se na to naviknemo, da postanemo neosjetljivi na muku, na trpljenje, na smrt drugih ljudi?! Sve ovo što se dogodilo prije malo više od dvije tisuće godina zapisano je za nas. Nismo mi izvan te drame. Svijet i danas živi svoju dramu i tragediju. Isus u ovom i ovakvom svijetu djeluje i živi i uzima na sebe naše boli i umiranje. On nije umro samo za one ljude nekada davno. Umro je on i za nas, trpio za nas i uskrsnuo za nas. Danas to više nije Jeruzalem. Danas trebamo prepoznati Isusa u našoj obitelji, gradu, domovini.
Brojne maslinove grančice koje vjernici danas nose u crkvu i iz crkve znače mir i blagoslov. Taj mir i blagoslov trebamo pronositi svojim svjedočanstvom.
Isuse, molimo te, neka se osjeti radost tvoga pohoda u našemu mjestu i neka ljudi dožive mir u srcu. Neka tvoj mir dođe u svaku savjest, svaku obitelj, grad i mjesto, u naš hrvatski narod i u cijeli svijet. Prisutan si u svakom bolesniku, u svakom bijedniku i siromahu, u svakom čovjeku koji je žalostan ili razočaran. A ako ljudi oko nas trpe zbog naših grijeha i našega nemilosrđa, onda smo i mi slični onoj masi svijeta koja je tebe osuđivala i razapinjala. Oni nisu znali što čine, a mi dobro znamo što činimo tebi dok griješimo. Isuse, daj nam milost iskrenog predanja i sjedinjenja s tobom u ljubavi i žrtvi svakodnevnoga života i pomozi nam da srcem sudjelujemo u svim liturgijskim događajima Velikoga tjedna te da iskreno proživljavajući dramu tvoje beskrajne ljubavi, svi postanemo bolji.