Na zadnja dva europska prvenstva u rukometu za žene naše su djevojke zauzimale posljednja mjesta. Dakle – dno! Tko je prije mjesec dana, prije puta u Dansku imao ikakva očekivanja deblja od cigaret papira?
Prije odlaska naših nogometaša u Rusiju 2018., vjerojatno bi od 100 nasumično odabranih ljudi s ulice njih 100 znalo bar tri – četiri imena i prezimena naših reprezentativaca. Da je netko u studenom prošao Hrvatskom i jednako nasumično zamolio 100 prolaznika za imena naših rukometašica, nisam siguran da bi od njih 100 prikupili 10 imena.
Nenad Šoštarić, njegov tim i reprezentativke prije oko 100 minuta osvojili su brončani respekt europske rukometne javnosti. Svi mi doma unutar hrvatskih granica, i sve što se Hrvatskom zove po svijetu, s brončanim divljenjem gledamo u semafor, gledamo u čudo, gledamo u plod koji može sazrijeti samo na vrtu koji se zove SKROMNOST zalijevan vjerom i upornošću.
(tekst i foto: Ivan Goričanec)