Naš suradnik, sugrađanin, branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, otac osmero djece Anđelko Jurak našao se spletom nesretnih okolnosti na izdržavanju kazne u Turopolju. Zbog primjerenog vladanja i ponašanja dobio je od zatvorskih vlasti slobodan vikend koji je proveo sa svojom obitelji i prijateljima. Iskoristio ga je i da za Muralist napiše nekoliko članaka, a u ovom opisuje život u kaznionici Turopolje.
Turopolje je kulturno-povijesna mikroregija u Središnjoj Hrvatskoj. Nalazi se južno od Zagreba, omeđeno desnom obalom Save na sjeveroistoku i Vukomeričkim goricama na jugozapadu. Nekad se općina Turopolje zvala i “Zagrebačko polje”. Turopolje nosi ime po turu, vrsti divljeg goveda, a nije poznato samo po svojim znamenitostima i po svojoj širokoj povijesti nego i zatvorskoj kaznionici koja je moj privremeni boravak nakon Remetinca.
Kao odgojno rehabilitacijski centar to je zatvor polu otvorenoga tipa u kojem se zatvorenike pokušava što više socijalizirati i možda jedan od najboljih zatvora u Hrvatskoj gdje zatvorenici imaju najviše slobode, ali imaju i svoje kriterije koje moraju poštivati. U Turopolju zatvorenici imaju razne programe za odgoj pa tako uz stručno osoblje polaze razne radionice, mogu se bavit muzikom, modelarstvom, imaju knjižnicu, informatičko odjeljenje, novinarsku grupu.
Mogu trenirati u teretani, a nogometni, košarkaški i boćarski tereni uvijek su im na raspolaganju. Uz asistenciju stručnog osoblja održavaju se klubovi liječenih ovisnika, liječenih alkoholičara, prometnih prekršitelja i ostale aktivnosti. Nakon početnih procjena i liječničkih pregleda zdravstveno sposobni zatvorenici koji to žele raspoređuju se na rad gdje mogu zaraditi tako da imaju sredstva za kantinu te za polog, pa kad izađu na slobodu da nisu bez novaca.
Radi se na poljoprivredi na kojoj ima više grana pa se tako uzgajaju svinje, ovce i kokoši nesilice. U plastenicima uzgajaju povrće koje se vozi i u druge kaznionice gdje se radi na građevini, servisu vozila te kartonaži. Neki rade u kuhinji, neki na vanjskom radu u pilani i ostalim djelatnostima.
Sa zatvorenicima se postupa dobro i korektno. Pravosudna policija i čuvari su primjerni kao i zatvorenici iako se uvijek nađe neko ko stvara probleme, pa onda dobije stegovne mjere i gubi razne pogodnosti. Ipak je to na prvom mjestu kaznionica, ali u njoj se svi od čuvara, stručnih osoba i upravitelja odnose korektno prema zatvorenicima. Ako nastane neki problem sa smještajem ili hranom to se brzo nastoji poboljšati da bi se zatvorenicima omogućio što normalniji boravak i da se što bolje socijaliziraju za povratak kući.
Među zatvorenicima ima i onih koji se nakon odsluženja kazne ubrzo opet vraćaju jer im je to u krvi, no dobra većina se ne vraća. U krugu zatvora je i maloljetnički odgojni centar koji djeluje u odvojenim uvjetima uz stručno osposobljeno osoblje. Štićenicima je na raspolaganju ambulanta u kojoj rade liječnici koji su stvarno susretljivi i brinu se za sve zatvorenike, gledajući ih kao pacijente, a ne kao zatvorenike.
Ovaj članak napisao sam da ljude upoznam sa Turopoljem i da se zahvalim gradonačelniku Draženu Srpaku, prijateljima braniteljima, svom Muralistu i svim ljudima koji su pomogli mojoj obitelji dok ja nisam sa njima. Kad se vratim kući pokušati ću biti još bolji čovjek. Hvala svima koji me podržavaju, a i onima koji su me kritizirali jer ću tako bar znati što mi ne valja pa ću pokušati i na tome poraditi. Sve je to za ljude, što te ne ubije, to te ojača ! Svima veliki pozdrav iz Turopolja gdje još nitko nije ostao, pa neću ni ja !
(Anđelko Jurak)
