Iako je danas 1. travanj, dan kada se zbijaju razne šale na svim nivoima komunikacija, mi bez obzira na to donosimo ekskluzivnu vijest o povremenom otvaranju prolaza u druge dimenzije u Međimurju.
Vijest nam je prepričao naš čitatelj, a između ostalog, rekao je sljedeće:
„Svakodnevno u samo svitanje odlazim u šetnju sa svojim psom i to već nekoliko godina. Skoro uvijek idem istim putem, a nedavno mi se dogodilo nešto nevjerojatno. U prirodi van naselja kod jedne halde (brežuljak nastao od iskopavanja ugljena) pojavila se neka izmaglica ili je bar ličila na nju. Nije bila poput magle nego je mijenjala boje, pretežno u tamnim tonovima.
Moj pas se uznemirio, počeo lajati i čudno se ponašati. Iako je inače miran, ovaj put mi je istrgnuo povodac iz ruke te počeo trčati prema toj magli u kojoj je odjednom nestao. Ostao sam zatečen u čudu, počeo dozivati svog psa, no on se nije javljao. Udovac sam i živim sam, pas mi je veoma privržen i on mi je sve što imam. Zbog toga sam odlučio krenuti za njim, a kada sam se približio izmaglici ona je iznenada nestala.
Iza nje pojavio se uobičajen prizor međimurskih polja, ali mojeg psa nije bilo na vidiku. Šetao sam tim područjem negdje do podneva, ali svog ljubimca nisam pronašao. Kao da je u zemlju propao. Od tada ga tražim svakog dana na tom mjestu, no sve je uzalud. Ja ću ga tražiti i dalje, neću gubiti nadu. Možda se jednog jutra opet pojavi ta izmaglica i iz nje izleti moj pas. Bar se tako nadam.
O ovome do sada nisam nikome pričao jer ni nemam neke prijatelje, pa vas stoga molim da nešto napišete o ovome. Možda se neki sličan slučaj dogodio i drugim ljudima, no oni ne žele to pričati da ih ne proglase ludim.
Bio bih veoma zahvalan ako se javi netko s takvim iskustvom, a ja ću do smrti dolaziti na to mjesto i čekati…“
Mi smo održali svoju riječ našem čitatelju i objavili ovu vijest za koju je primjeren i naslov ovog članka.
(R. Tomanić, foto: ilustracija)