Što reći nakon svega što se jučer dogodilo. Sunce je ponovno izašlo, moguć lijep dan, rekli bi neki sve je isto. Nije isto, ostaje onaj gorak okus u ustima, okus velikog poraza. Narod je svoje rekao i govori nam već drugi izborni ciklus da nešto krivo radimo. Prva opomena bili su izbori za Euopski parlament, poruku naroda nismo razumjeli.
Druga poruka je bila puno bolnija i ona nam se jučer dogodila. Što će biti treća poruka? Mi nikako da iščitamo što nam narod želi reći. Narod nije više neinformiran kao nekada i to je dobro. Sad je vrijeme interneta, svi sad sve vide i sve znaju. Sad svatko misli svojom glavom više nego prije. Naš koalicijski partnrer koji podržava Vladu navija za protivnički tabor. Mnogo toga mi kao prosječnom građaninu koji sam bio i bit ću član stranke koja je sinoć poražena nije jasno.
Mi se dičimo raznim pokazateljima koji kazuju o tome da rastemo u svim segmentima, BDP, izvoz, turizam itd., veće plaće i mirovine, a narod nas uporno kažnjava. Narod nije zadovoljan s našim vladanjem. Postavlja se pitanje ili smo mi čudan narod ili su političari ti koji trebaju znati pročitati poruku naroda?
Meni je strašno žao što nam mladost odlazi van, trbuhom za kruhom. Istina je da smo i mi odlazili, odlazilo se oduvijek rekli bi neki. Istina je. Samo sad smo mi u EU i trebali bi osjetiti boljitak toga članstva, ali baš to ne primjećujem. I dalje se odlazi u šoping u BiH, Srbiju, Sloveniju, Austriju, Italiju itd.
Na kraju ovog mog osvrta čestitam Zoranu Milanoviću na izboru za novog predsjednika RH. Kakav bi bio čovjek da ne priznam poraz i ne čestitam pobjedniku?
(Pavo Jazvić)