Josip Jurak rodio se 17.03.1960. u skromnoj kršćanskoj obitelji Jurak Branka i Terezije. Od petero djece bio je najstariji. Dio svojeg djetinstva proveo je u Sloveniji u Trimlinima kod Lendave. Osnovnu školu pohađao je u Murskom Središću gdje je iskazao interes za tehnički odgoj, fotografiju, voćarstvo i likovni odgoj koji je vodila učiteljica Julijana Levačić i naučila ga osnovama slikanja. Mnoge njegove slike tako su završile na raznim izložbama u školi.
Školovanje je nastavio u Sloveniji gdje je na tehničko kemijskoj školi u Rušeu stekao zvanje kemijskog procesničara. Nakon odsluženja vojnog roka u Postojni zapošljava se u Nafti Petišovci gdje radi tri godine, a nakon toga odlazi u tvornicu „Međimurska trikotaža Čakovec“. U Čakovcu je osnovao i obitelj. Sa suprugom Ljubicom imao je dvoje djece, Mariju i Iliju.
Josip je bio veliki ljubitelj prirode. Volio je zemlju, vinograde, voćnjake, šume, rijeke, more i planine. Bio je izviđač, gljivar, voćar, vinogradar, planinar, stolar. Svoje znanje prenio je na sina Iliju koji nastavlja njegovo djelo u stolariji Jurak u Pribislavcu. Svoju ljubav za prirodu, stare običaje i predmete koje je vjerno skupljao naslijedio je Josip od svojih roditelja.
Bio je marljiv, kreativan, maštovit, duhovit, društven, a tajanstveno šutljiv na svoj način. Svima koji su ga upoznali ostao je u lijepom sjećanju. Veliko veselje bile su mu maškare. Volio je glumiti različite likove koji su bili potpuno suprotni njegovom karakteru. Najbolje se osjećao u ulozi šeika sa devom i haremom. Kao najaktivniji član i glavni oslonac, promovirao je karnevalsku udrugu „Dragulji“ diljem lijepe naše.
Zadnju godinu svog života posvetio je crtanju i slikanju. 2012. godine upisao se u umjetničku likovnu organizaciju, likovni klub „Paleta“ sa sjedištem u Zagrebu koju su vodi slikari Ivan Lovreković i Dražen Josip Pavić, sa ciljem usavršavanja vlastitog likovnog i kreativnog značaja.
Na izložbi slika u Pučkom otvorenom učilištu u Čakovcu 27.09.2013. gospodin Ivan Lovreković učenicima je podijelio potvrde o završenom likovnom obrazovanju. Na žalost, Josip Jurak nije bio među njima. Nakon kratke i teške bolesti preminuo je i svojoj 53. godini. Potvrdu je primila njegova kćerka Marija. Veliko srce Josipovo prestalo je kucati u carstvu prirode na rijeci Kupi 24.08.2013. Pokopan je na čakovečkom groblju u međimurskoj zemljici koju je tako silno volio. Njegovo počivalište krase nježni cvjetovi visibaba koje je Josip nazvao VAHTARICE (čuvarice pruge) po rodnom mjestu VAHTA gdje i danas rastu i cvjetaju. Najveću želju, otputovati u Svetu zemlju u Jeruzalem, nije ostvario…
Godine prolaze, uspomene ostaju i bude sjećanja, no sve lijepo što nije zapisano živi dalje duboko u nama.
U fotogaleriji slika Josipa Juraka koju donosimo, samo je mali dio djela koji je ostvario. Originali se nalaze kod supruge Ljubice u Čakovcu.
(Blaženka Jurak)
