𝐒𝐕𝐉𝐄𝐃𝐎𝐊 𝐀𝐓𝐄𝐍𝐓𝐀𝐓𝐀 𝐍𝐀 𝐓𝐔Đ𝐌𝐀𝐍𝐀 – 0𝟕. 𝟏𝟎. 𝟏𝟗𝟗𝟏.
Tim činom JNA je pokušala ubiti legitimno izabranog predsjednika RH dr. sc. Franju Tuđmana koji je u svom uredu u Banskim dvorima održavao sastanke sa suradnicima i gostima.
𝙅𝙖 𝙨𝙖𝙢 𝙩𝙤𝙜𝙖 𝙙𝙖𝙣𝙖 𝙠𝙖𝙤 𝙧𝙖𝙩𝙣𝙞 𝙜𝙧𝙖𝙙𝙤𝙣𝙖č𝙚𝙡𝙣𝙞𝙠 𝙑𝙖𝙧𝙖ž𝙙𝙞𝙣𝙖 𝙗𝙞𝙤 𝙥𝙤𝙯𝙫𝙖𝙣 𝙠𝙤𝙙 𝙋𝙧𝙚𝙙𝙨𝙟𝙚𝙙𝙣𝙞𝙠𝙖 𝙠𝙤𝙟𝙞 𝙢𝙚 𝙥𝙧𝙞𝙢𝙞𝙤 𝙪 𝘽𝙖𝙣𝙨𝙠𝙞𝙢 𝙙𝙫𝙤𝙧𝙞𝙢𝙖 𝙪 10 𝙨𝙖𝙩𝙞. Razgovarali smo o ratnoj varaždinskoj pobjedi i stanju na bojištu širom RH, razgovor je trajao oko sat vremena nakon čega me Predsjednik pozvao da ostanem s njim na radnom ručku radi nastavka razgovora i novim dužnostima.
Radni ručak je malo kasnio zbog obveza Predsjednika i počeo je poslije 13 sati. Tijekom ručka predsjednik dr. sc. Franjo Tuđman predlagao je Anti Markoviću da kao savezni premijer i Hrvat otvoreno stane na hrvatsku stranu i da osudi agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na RH – što je Marković odbio. Ručak je završio nešto prije 15 sati, a par minuta poslije toga uslijedio je zločinački i teroristički napad zrakoplovstva JNA. Dvorana iz koje smo izašli koju minutu prije napada, pretrpjela je najveća oštećenja od siline udarnog vala bombe Mk-82 koja je, ne dodirnuvši tlo, eksplodirala na visini prozorskih otvora, pet-šest metara od nas. Da smo ostali samo nekoliko minuta duže u toj dvorani nitko ne bi preživio.
Tijekom 7. listopada 1991. na području grada Zagreba ukupno je oglašeno sedam zračnih uzbuna. Borbena skupina JNA koja je u dobro pripremljenoj akciji napala Banske dvore sastojala se od dva zrakoplova G-4 „Super Galeb“ i dva MIG-a 21. Dan je bio vedar i sunčan što je išlo u prilog pilotima agresorske JNA. Odabrali su smjerove napada tako da sunce ometa djelovanje hrvatske protuzračne obrane.
Zrakoplovi G-4 doletjeli su iz smjera sjeverozapada, a bili su naoružani s po dvije bombe američke proizvodnje Mk-82 „Snake Eye“ od 227 kg težine, opremljene s konvencionalnim stabilizatorima i blizinskim upaljačima koji aktiviraju bombu pet metara od tla, tj. čvrste podloge.
Zrakoplovi MIG-21 doletjeli su iz smjera između Zaprešića i Samobora. Bili su naoružani s po dva lansera nevođenih raketa zrak-zemlja M-74 „Munja“, jugoslavenske proizvodnje, svaki lanser je imao četiri rakete kalibra 128 mm. Sve rakete bile su opremljene udarnim upaljačima trenutnog djelovanja.
Iz izbora upotrijebljenog oružja za drugi napadni val može se zaključiti da se nakon eksplozije bombi iz prvog napadajnog vala te razaranja koje bi one izazvale išlo na likvidiranje preživjelih – raketama.
Tog dana na radnom ručku u Svečanoj dvorani Banskih dvora uz dr. sc. Franju Tuđmana bili su Ante Marković, Stipe Mesić, Gojko Šušak, Zdravka Bušić, Antun Vrdoljak, ja i dr.
U napadu na Banske dvore i Gornji grad jedna je osoba poginula a četiri su ranjene, učinjena je i velika materijalna šteta. (cca 35 mil. kn.)
Ja sam tog dana, 7. listopada 1991. godine, imao čak tri sastanka s predsjednikom Tuđmanom. Prvi je bio u 10 sati u radnoj sobi Predsjednika, drugi je bio za vrijeme radnog ručka od 13 do 15 sati u Svečanoj dvorani, a treći je bio navečer u atomskom skloništu podno Gornjeg grada kada me je ovlastio za pregovore o odlasku JNA iz Zagreba i RH.
Kako bi izgledala hrvatska povijest bez jasne vizije i Tuđmanovog državničkog vodstva koji je ujedinjavao narodne snage, nije teško zaključiti. Da su kojim slučajem uspjeli u svom naumu likvidacije predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OS RH dr. sc. Franje Tuđmana, hrvatska se ne bi uspjela obraniti, a htijenja, želje i snovi o stvaranju hrvatske države ostali bi, nažalost, samo snovi kao i mnogo puta do tada u hrvatskoj povijesti, napisao je na svom Facebook profilu Stjepan Adanić.
(Pavo Jazvić, fb Stjepan Adanić, foto: S.A., arhiva)
