“Sve što nije zabranjeno, dozvoljeno je”
“Investitori govore da je sve u skladu sa zakonom. Pa valjda je, kada se ‘fracking’ ni ne spominje u zakonima”, komentiraju iz građanske inicijative Ustavimo fracking v Sloveniji. U susjednoj se državi ovih dana vodi burna rasprava oko gradnje rafinerije za koju aktivisti sumnjaju kako će prerađivati plin koji tvrtka registrirana na Djevičanskim otocima planira vaditi spornom tehnikom hidrauličkog frakturiranja na području uz rijeku Muru, na samoj granici s Hrvatskom.
U susjednoj se Sloveniji zadnjih mjeseci vodi burna rasprava o vađenju plina tehnologijom hidrauličkog frakturiranja, rasprava koja je prošla potpuno nezapaženo u Hrvatskoj unatoč tome što koncesijsko područje o kojem je riječ graniči i s Hrvatskom i s Mađarskom. To je područje uz obalu rijeke Mure, a koncesijsko područje se najčešće spominje pod nazivom mjesta Petišovci koje se nalazi na samoj granici s Međimurjem. Ovdje su već 2011. godine izbušena dva pokusna bunara metodom hidrauličkog frakturiranja i to bez procjene utjecaja na okoliš, a sada planovi za daljnji razvoj projekta izazivaju buru u slovenskoj javnosti. Naime, tijekom veljače je provođena javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za rafineriju u Petišovcima, usred koncesijskog područja, za koju protivnici frackinga sumnjaju da je joj je stvarna namjena prerada plina iz novih bušotina na području uz obalu rijeke Mure, koja je s hrvatske strane zaštićena kao Regionalni park i dio UNESCO-vog prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava.
“Plinska rafinerija je neophodna investitorima da bi mogli iskorištavati plin koji je sada u bušotinama. Tlak u njima je previsok da bi mogli koristiti postojeću plinsku postaju”, kažu u izjavi za H-Alter iz građanske inicijative Ustavimo fracking v Sloveniji.
Koncesijsko područje hidrauličkog frakturiranja graniči s Hrvatskom i Mađarskom.
Koncesiju do 2021. godine za vađenje plina u murskom bazenu ima tvrtka Geoenergo koja se nalazi u polovičnom vlasništvu Petrola iNafte Lendava d.o.o., u stopostotnom vlasništvu slovenske države. Geoenergo je pak za zajedničko iskorištavanje budućeg plinskog polja osnovao joint venture tvrtku s tvrtkom kćeri britanske tvrtke Ascent Resources, Ascent Slovenia Limited registriranoj na Britanskim Djevičanskim otocima. Ascent tu sudjeluje sa 75 posto udjela, a Geoenergo s 25. Kao investitor plinske rafinerije koja službeno nema veze s frackingom, pojavljuje se “U svaku bušotinu se pušta do pola milijuna litara tekućine. Dva posto od toga su otrovne kemikalije. Trideset posto njih s kancerogene, brojne su mutagene…”pak Petrol, vlasnik Geoenerga.
Tvrtka Ascent je još 2009. snimila koncesijsko područje 3D seizmičkom tehnologijom, a na svojim web stranicama ocjenjuje kako je “ovaj projekt, s potencijalno visokim količinama plina, sjajan dobitak visoke vrijednosti zbog svojih razmjera i profila rizika i nagrade”. Kako navode, obje su bušotine spremne za testnu fazu proizvodnje. Prednost za “daljnji razvoj je to što je područje s odličnom infrastruktuom i već postoje veze s plinovodom”. “Za testnu fazu bit će potrebne neka poboljšanja postojećih objekata i tvrtka je u pregovorima s raznim stranama s ciljem osiguranja financiranja”, navode iz Ascenta.
Podaci o broju novih bušotina koje bi s vremenom mogle osvanuti uz Muru se razlikuju. “Slovenski partneri govore o dvanaest bušotina, engleski investitori o barem trideset. Takve nas informacije ljute. I svaki put su brojke promijenjene”, kažu u inicijativi.
Slovenija, međutim, nije još zakonski uredila korištenje ove u svijetu uvelike sporne tehnologije. “Naravno, da nije. Različiti interesi ne omogućavaju da se izglasaju zakoni na tom području. Tako investitori u Sloveniji govore da je sve u skladu sa zakonom. Pa valjda je, kada se fracking ni ne spominje u zakonima. Sve što nije zabranjeno, dozvoljeno je”, komentiraju članovi inicijative Ustavimo fracking v Sloveniji.
Nije tu Slovenija usamljena. Prvi izvještaj Europske komisije o frackingu koji je objavljen prošloga tjedna, pokazao je kako među državama članicama ne postoji konsenzus o tome kakvi bi se sigurnosni standardi trebali provoditi pri vađenju plina tehnologijom frackinga. Dok su neke države Izvještaj Europske komisije o frackingu pokazao je kako među državama članicama ne postoji konsenzus o tome kakvi bi se sigurnosni standardi trebali provoditi pri vađenju plina tom tehnologijomčlanice uvele moratorij na fracking – posljednja među njima Škotska u siječnju – što pokazuje da ovu tehnologiju ne smatraju opasnom samo “zeleni”, druge države uvelike planiraju svoj razvoj na vađenju fosilnih goriva pod svaku cijenu.
“Razlog našeg protivljenja je zabrinutost zbog okoliša. U svaku bušotinu se pušta do pola milijuna litara tekućine. Dva posto od toga su otrovne kemikalije. Trideset posto njih s kancerogene, brojne su mutagene. Velika većina tih kemikalija ostaje pod površinom. Onaj dio koji se vrati na površinu donosi sa sobom teške metale, radioaktivne elemente pa čak i uran. Ta tekućina je topla i hlapi u zrak. Govorimo i o mogućnosti manjih potresa, do četvrtog stupnja po Richteru”, navode iz inicijative.
Zagovornici projekta u Sloveniji tvrde pak kako ovdje nije riječ o frakturiranju škriljevca, kao što je riječ u SAD-u gdje je fracking već izazvao brojne okolišne probleme, već o stijeni pješčenjaku te kako je u tom slučaju fracking nešto manje invazivna tehnologije, jer uključuje korištenje manje vode i ubrizgavanje manje kemikalija pod zemlju.
“Svakako je istina da vađenje plina u većoj mjeri donosi veće rizike, te da je opseg radova kod nas značajno manji nego u poznatim crpilištima plina u SAD-u. Također, pješčenjaci zahtijevaju manji volumen frakturiranja, manju potrošnju vode i ne predviđaju horizontalne bušotine. Zlouporaba ovog argumenta se događa kada iz njega izvedu: ‘Zato što se ova operacija razlikuje od okolišno najriskantnijih operacija, nema ekološkog rizika.’ To je kao da kažete: ‘Termoelektrana Šoštanj 6 je manja i tehnološki naprednija od elektrane u Taičungu, dakle, nije ekološki štetna.’ Svako rudarenje je samo po sebi rizično i opterećuje okoliš “, komentirao je slovenski filozof i ekološki aktivist dr. sc. Luka Omladič.
Lokalni stanovnici u Lendavi to dobro znaju. Naime, na desetak kilometara udaljenom mađarskom plinskom crpilištu kod Nagylengyela 1998. godine dogodila se nesreća, zbog koje je na tjedan dana iseljeno pet tisuća stanovnika okolnih naselja.
“Kada je fracking u 2013. zastao, znali smo da će jednom opet početi. U međuvremenu smo skupljali informacije, znanje, tražili kontakte. Iako smo očekivali ponovan početak, ipak nas je ovo iznenadilo. Jako smo ljuti jer ljudi nisu informirani o zbivanjima oko ovog projekta. Također, Hrvatska i Mađarska sigurno su u mogućnosti da postave nekoliko pitanja u vezi time jer se radi o samom pograničnom području. Ako stvari krenu loše, posljedice su moguće u sve tri države”, zaključuju iz građanske inicijative, koja dobiva podršku sve više građana i građanki Slovenije.
Piše: Marina Kelava, prenijeto sa portala http://www.h-alter.org/
Petrolova bušotina u Čentibi kod Murskog Središća (foto: Ustavimofracking.org)
