Ima li izborna šutnja smisla u vrijeme interneta i društvenih mreža ?
Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Hrvatske te uvođenjem demokracije i slobodnih izbora dolazi se do fenomena oslobađanja ljudskih strasti koje su se manifestirale na razne načine.
Svaku vrstu pridobijanja političkih poena nagledali smo se i mi u Murskom Središću 90-tih godina prošlog stoljeća. Bilo je tu svega. Od trganja plakata, njihovog šaranja kontra porukama, lijepljenja svojih preko njihovih, bacanja zastava, crtanja karikatura pa čak i tučnjava.
Moglo se to tada pripisati tek prohodaloj demokraciji koju je svatko shvaćao na svoj način. Neki slučajevi su čak završili na sudu te o tome postoje i važeće sudske presude.
Bilo je to „pionirsko“ doba ulaska u jedno razdoblje na koje nismo navikli živeći u jednopartijskom sistemu gdje to nije bilo moguće. Današnjoj generaciji takve stvari su nepojmljive. Na stranačke plakate, kojih je ovaj puta bilo izrazito malo, nitko se nije ni osvrtao, a kamo li ih pokušao pročitati. Rekli bi, uzaludno bačen novac za njihovo tiskanje.
Danas se politička borba ne vodi na ulici, ne vodi se sa zastarjelim načinom plakatiranja i dosadnim i kontraproduktivnim dijeljenjem letaka jer to mladoj generaciji ne znači ništa. Vremena su se promijenila te se glavni dueli i borbe vode na internetu to jest na mnogim društvenim mrežama.
One se vode 24 sata na dan iz udobnosti toplog doma, sjedeći u fotelji i tipkajući po tastaturi. Tu nema opasnosti da te netko vidi i ne daj Bože istuče zato jer si pocijepao plakat njegove stranke. Možeš pisati pod lažnim profilom, vrijeđati i napadati koga i kako hoćeš. Pobjednik je onaj koji dobije više lajkova koji su postali mjerna jedinica jača od metra, kilograma ili litre.
Sve to se može raditi i radi se za vrijeme izborne šutnje. Nitko nikome ništa ne može, a ono da je šutnja zlato odlazi u ropotarnicu povijesti. Baš za vrijeme izborne šutnje pojačana je aktivnost na društvenim mrežama koje vrve od tisuće članaka i komentara. Internet je još slobodan i za njega zastarjela pravila ne važe.
Postavlja se pitanje ima li izborna šutnja ikakvog smisla osim što više ne gledamo političare kako svake sekunde iskaču s TV ekrana. U Americi za koju ne možemo reći da je nedemokratska izborne šutnje nema, dok je u većini Europe ima. Od šutnje na društveni mrežama svi su odustali jer to nije moguće kontrolirati.
Kada bi se ipak to načelo provodilo do kraja, mnogobrojni portali trebali bi izbrisati sve tekstove koji se odnose na izbore, kako im korisnik ne bi mogao pristupiti. Pošto se to ne radi ni izborna šutnja nema nikakvog smisla. Nju su pregazile nove tehnologije koje su daleko iznad zastarjelih političkih zakona.
Djeca su nam to shvatila, a polako shvaćaju i političari koji su za vrijeme kampanje bili veoma aktivni u virtualnom svijetu koji će možda i ove izbore odlučiti.
Zašto bi se tukli po cestama kao zadnji primitivci kad se možemo preko fejsa dobro izvrijeđati, a sutra zajedno popiti kavu i hvaliti se kako smo sjebali onog glupog hadezeovca ili esdepeovca ?
Ukinimo izbornu šutnju jer je ona zastarjela i nepotrebna !
(rt, foto: ilustracija)
