Prekrasnim dopisom Muralistu se obratila Blaženka Jurak, članica karnevalske udruge „Dragulji“ iz Murskog Središća. Evo što je napisala:
Karnevalsku udrugu „Dragulji“ osnovali su članovi moje mnogobrojne obitelji Jurak iz Murskog Središća: Josip, Blaženka, Anđelko, Božidar i Željka. Sjedište udruge bilo je kod obitelji Jurak Josipa i Ljubice u Čakovcu, a danas je kod Željke Jurak u Murskom Središću.
Ljubav do međimurske kulture, tradicije i narodnih običaja naslijedili smo od mame Terezije koja na žalost više od 10 godina leži nepomična u krevetu, ali još uvijek željna života u nadi za bolje sutra.
U našu udrugu uključila su se naša djeca, ostala rodbina, prijatelji i znanci iz Murskog Središća, Čakovca i iz drugih mjesta našeg lijepog Međimurja.
Svi se volimo družiti, zabavljati, plesati i glumiti.
Počeli smo djelovati prije 20 godina na karnevalima u našoj Međimurskoj županiji i izvan nje. Bili smo zapaženi pa smo tako osvojili brojne nagrade i priznanja, a i višestruko smo nagrađivani kao skupina u programima Međimurskog fašnika.
U udrugu Hrvatskih karnevalista primljeni smo 31.10.2009. godine u Opatiji. Zbog svoje kreativnosti, maštovitosti i dobrog fašničkog raspoloženja, prepoznali su nas i drugi karnevalski gradovi širom naše lijepe domovine Hrvatske, od sjevera pa do juga, gdje smo učestvovali i bili rado viđeni gosti.
Nastupali smo i u susjednoj Sloveniji, mojoj drugoj domovini. Hvala svim organizatorima na gostoprimstvu i ugodnom doživljaju.
Sudjelujemo na svim zimskim, ljetnim i jesenskim karnevalima, svadbama, rođendanima i ostalim prigodnim događajima. Nastupamo u različitim kostimima koje je izradila moja mlađa sestra Željka ulažući u njihovo kreiranje i šivanje mnogo truda i vremena, sate, dane i noći provedene kraj šivaće mašine, sve dok kostimi kakve smo si zamislili nisu bili gotovi.
Prvi predsjednik udruge „Dragulji“ bio je moj najstariji brat Josip Jurak koji je na žalost nas svih iznenada umro nakon kratke bolesti. . On je bio naš glavni oslonac i organizator svih poslova koje je trebalo obaviti i sve to je odradio sa velikim zadovoljstvom, veseljem i odgovornošću, a uvijek je jedva čekao priliku da glumi. Veliku podršku u tome davala mu je supruga Ljubica.
Bio je mile naravi, marljiv, društven, pa smo ga svi cijenili i voljeli. Zatraženu pomoć nije nikome odbio. Imao je puno prijatelja koji su ga podržavali i sa njim se radovali.
Sudbina se poigrala i sa mojim najmlađim bratom Božidarom. Nažalost ni njega nema više među nama, ostale su samo lijepe uspomene i sjećanja na dane koje smo proveli zajedno u druženju i veselju.
Jako smo žalosni zbog rastanka sa našim najmilijima: tate Branka, Božidara i Josipa, ali ipak volimo život, pjesmu, ples i druženje.
Naše djelovanje nastavljamo i dalje. Svaku podršku daje nam teta Anika Žilavec, sestra moje mame koja je i sama aktivna članica Društva žena. Velika želja joj je da nastavimo sa njegovanjem običaja i tradicije našeg kraja tako da sve to skupa ne ode u zaborav.
Veliki oslonac nam je također i moj mlađi brat Anđelko sa svojom mnogobrojnom obitelji.
U ime svih članova naše karnevalske udruge „Dragulji“ zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli svojim savjetom, sudjelovanjem, idejom ili na bilo koji drugi način, za dobar i kvalitetan nastup.
Svima koji nas podržavaju jedno veliko HVALA !
Napustite svoje brige, sakrijte se ispod maske i podsjetite se kako je život lijep !
