Korijeni Božića

Božićem slavimo rođenje Isusa Krista, središnje ličnosti kršćanstva uz koje su vezana razna teološka i povijesna imena. Između ostalih, poznat je i kao Isus iz Nazareta, Sin Božji, Riječ, Mudrost Božja, Jaganjac Božji, Spasitelj, Gospodin i Kralj. Prema Novom zavjetu, rođen je u Betlehemu, čime je i ispunjeno mesijansko proročanstvo. Sama priča o rođenju dobro je poznata.  Kad su Josip i Marija stigli u Betlehem, za njih nigdje nije bilo sobe, već im je ponuđena samo štalica. Isus je uskoro rođen, a anđeli su radosnu vijest prenijeli pastirima koji su je širili dalje.Sam datum rođenja nikad nije povijesno utvrđen, no zapadna je Crkva u 4. stoljeću odredila 25. prosinca kao dan obilježavanja. Nekoliko je teorija vezano uz odabir samog datuma.

Sam dan obilježavanja rođenja Kristova bio je predmetom rasprave u ranom kršćanstvu, točnije u 2. i 3. stoljeću. Obilježavanje Božića kao rođenja Kristova spominju već rani kršćanski pisci, kao primjerice Irenej u 2. stoljeću, kada spominje praznikovanje i to baš na datum 25. prosinca, a prvo poznato kršćansko slavlje Božića zabilježio je još papa Klement Rimski u 1. stoljeću.

Jedna od teorija odabira 25. prosinca leži u prirodnim zakonima, jer naime, tog je dana i zimski solsticij prema rimskom kalendaru. To naravno ima svoju simboliku, jer Isus je odabrao biti rođen na najkraći dan u godini, kako bi svi dani od njegova rođenja bili duži i svjetliji. Nije to jedina teorija vezana uz taj datum, već postoji i ona izračunska, prema kojoj je prvotno bilo Navještenje na dan 25. ožujka, pa je jednostavno zaključeno da je Isus rođen devet mjeseci kasnije, što pada na 25. prosinca. Osim te, postoji i generalna religijska pretpostavka, prema kojoj je katolička crkva preuzela rimsku svetkovinu u čast rimskog boga sunca, Sol Invictusa (Nepobjedivo sunce). Svetkovina je uspostavljena od cara Aurelijana 274. godine, međutim, već je prije u poganskim vjerovanjima taj datum obilježavan kao svetkovina. Kršćanstvo se, kao i rimska vjerovanja, prilagođavalo običajima ljudi na čije se prostore širilo, pa su i važne datume obilježavanja svojih blagdana prilagodili već postojećim.

Danas je Božić debelo prerastao svoju vjersku funkciju i postao je dan koji na neki način obilježavaju svi, bili oni vjernici ili ne. Iako to često vidimo u negativnom kontekstu, zapravo ne mora značiti ništa loše. Fenomenom spajanja vjerske tradicije s modernim potrebama potrošačkog društva iz Božića nije nestalo topline i ljubavi, već je on i dalje obiteljski blagdan, ali s nešto više poklona ispod bora te kolača i hrane na stolu.

(ZT)