O Središćancu Stanislavu Stojku pisali smo u više navrata i to kao predsjedniku Kluba dijabetičara koji uz pomoć dviju patronažnih medicinskih sestara, Jelene Flac i Valentine Stojko, svakog prvog utorka u mjesecu provjerava krvni tlak i razinu šećera u krvi građanima i to u prostorijama TIC-a (bivša autobusna postaja u Murskom Središću). Također obilaze i sva naselja koja su u sklopu grada te tako svi građani mogu dobiti približnu sliku svojeg zdravlja.
Zbog te svoje nesebične, ljudske i humane aktivnosti 2017. godine dobio je zasluženo priznanje „Nagradu Grada Mursko Središće“ koju mu je uručio gradonačelnik Dražen Srpak.
No ima i nekih stvari koje njegovi sugrađani o njemu ne znaju, a to je na primjer da je dugogodišnji dobrovoljni darivatelj krvi zajedno sa suprugom Verom, a zbog toga su dobili Zahvalnice, on za 75 darivanja, a supruga za 55 darivanja. Sada je taj broj mnogo veći, a kako nam je rekao s ovim humanitarnim činom počeo je još u srednjoj školi. Ako akcija dobrovoljnog darivanja nije momentalno u njegovom gradu ili bližoj okolici nije im teško sjesti u auto i otići u Varaždin te u tamošnjoj bolnici dati ovu dragocjenu tekućinu i tako još jednom nekome možda spasiti život.
„Kad počneš s tim ne zaustavljaš se. Poslije darivanja osjećaš se puno bolje i zdravije. Da zbog prometne nesreće nisam imao 3 godine pauze krv bi dao već više od 100 puta, a to mi je želja za koju se nadam da će mi se ispuniti. Želio bih da mi tom prilikom predsjednica Republike Hrvatske daruje poklon isto kao i mojoj supruzi Veri za 75 darivanja. U svemu ovome najbitnija je humanost pa sam zbog toga izuzetno ponosan na svojeg kolegu Vladu Pergara iz Čakovca koji je krv darivao 125 puta, a sada je sigurno tu brojku i povećao.“ – rekao nam je Stanislav.
Još jedna stvar koja mu se uvukla pod kožu je atletika. Njome se počeo baviti već u osnovnoj školi i bio poznat kao jedan od najbržih Međimuraca svoje generacije. Trčao je sprinterske dionice od 60, 100 i 200 metara, a kao prvak Međimurja na 60 metara, sudjelovao je i na Državnom natjecanju u Zagrebu.
Nakon završetka atletske karijere, ali i one rukometne jer je bio i izvrstan rukometaš, počeo je svojeg sina Dejana voziti na treninge Atletskog kluba Međimurje (jabuka ne pada daleko od stabla), a tamo su mu čelnici kluba predložili da položi ispit za atletskog suca, što je on rado prihvatio i počeo suditi na raznim natjecanjima 1999. godine, a međunarodni atletski sudac postaje 2015. godine.
U tri mandata bio je predsjednik Zbora atletskih sudaca Međimurja, a za vrijeme sudačke karijere sudio je na najvećim domaćim i međunarodnim natjecanjima. Spomenimo Hanžekovićev memorijal i Balkanske igre u Zagrebu te Kup kontinenata u Splitu na Poljudu.
Radi zdravlja sada sudi rjeđe, povukao se s funkcije, a kao sudac ponosan je što je sudio jednoj Sandri Perković u Splitu jer su mu specijalnost bile bacačke discipline (koplje, kladivo, kugla, disk).
Zbog kroničnog nedostataka atletskih sudaca Stanislav moli sve zainteresirane i upućuje im poziv da se jave za suce njemu na mobitel 099 299 0078 ili Kreši Bariću na broj 098 945 3931.
Evo, ovo su bili još poneki mali kamenčići u životu ovog poznatog Središćanca, humanitarca i sportaša koji je svoj život posvetio onome što najviše voli i koji mu je zbog toga pružio i mnogo sreće i ljubavi iako je bilo i neizbježnih teških trenutaka.
(R. Tomanić, foto arhiva SS, A. Jurak)
