Kako se snaći kada u najboljim godinama dobijete otkaz?
14.12.2014 18:53 Mursko Središće | Piše: BMO
Ljerka Novak Rajf ili, kako je svi znaju, Lela ispričala nam je kako se za posao danas moraju snalaziti žene srednjih godina. „Prisiljena sam bila s 52. godine otići raditi van, jer želim odškolovati djecu. Radim u smjenama, mjesec dana u Austriji, a mjesec dana sam doma. Za odrađeni mjesec zaradim 1200 eura. – kazala nam je u razgovoru.
Zarada je četrdeset eura po danu
Što učiniti ako u kasnim četrdesetima ili ranim pedesetima ostanete bez posla, kada ste još daleko od mirovine, a kućni prihodi ne mogu preživjeti bez vaše plaće, tim više ako vam se djeca još školuju ili studiraju. O tome smo razgovarali s Lelom, Ljerkom Novak Rajh, iz Murskog Središća. Lela je sada u dobi u kojoj su nekada njezina mama i pripadnice njezine generacije već uživale u mirnoj mirovini u dobi od 50 godina, a Lela je danas morala prihvatiti sasvim drugu sudbinu. U 52. godini života, osam godina prije uvjeta za prijevremenu mirovinu, morala je otići na rad u Austriju.
Kada sam je molila da svoje iskustvo o radu u Austriji, gdje brine o starijoj osobi, podijeli s nama, komunikativna i spontana, kakva je po prirodi, Lela je kazala: – Ti želiš znati kako žene srednjih godina dolaze do posla?
Želim raditi, ali i zaraditi
Da, upravo je to tema ovog razgovora – što učiniti kad u tim godinama žena ostane bez posla, a ne želi se predati očajanju i samosažaljenju, već nastaviti zarađivati.
– Kako je došlo do toga da sam s 52 godine morala otići u Austriju raditi? – zapitala je u razgovoru najprije samu sebe. – To te ubije u pojam, ali prisiljena sam na to. Druge žene u tim godinama imaju unuke za koje se brinu, a ja imam djecu za koju se moram brinuti jer imam jednu kćerku u srednjoj školi, a drugu na fakultetu. Znači, kači me plaćanje stana u Mariboru, učeničkog doma u Bedekovčini, što iznosi oko 400 eura samo za njihove troškove, a gdje su još režije i život kod kuće. Od jedne minimalne tesarske plaće, koju prima suprug, nije moguće preživjeti. Bila sam prisiljena nešto napraviti, maknuti se, nekamo otići.
Prije toga radila sam u MTČ-u 27 godina, a poznato je kako je tamo završilo. Ostala sam na Zavodu. Onda tražiš posao. Uspjela sam ga naći u Toplicama Sveti Martin, gdje sam bila godinu i pol, do isteka ugovora o radu. Sezonski sam radila u Box Marktu, Pipu, pa čak i i Alianz osiguranju tri mjeseca…
Tražiš dalje. Kako govorim njemački, ne perfektno, ali ga govorim, završila sam u Austriji. Pehala sam po tri – četiri tamošnje agencije, nazivala, pitala i završila tu gdje sada jesam, u generaciji gospođe Anite Sojak iz Obendorfa, i evo od mjeseca travnja ove godine sam u Austriji, gdje čuvam jednu stariju gospođu. Mjesec dana sam u Austriji, a mjesec dana doma i dobro i lijepo mi je. Magadim.
To je posao njegovateljice koji uključuje 24-satnu njegu te osobe. Živi se s tom osobom ili obitelji, kako te dopadne, 24 sata na dan. Imam sreću da sam sama s tom bakom, da nemam još nekoga nad glavom. Normalno, imam određenu kontrolu od strane obitelji, u smislu kako je baka.
Radi se o gospođi koja je stara 82 godine, te uz to što je ima šećernu i Parkinsonovu bolest ima i brojne druge dijagnoze. Pokretna je, ali je ipak većinu vremena u krevetu, pa joj je potrebna pomoć kod umivanja, hranjenja, davanja inzulina, mijenjanja pelena, kuhanja, sve što te kači ovisno o osobi koju dobiješ na brigu.
Uvjet je 24-satna prisutnost uz osobu za koju se brineš, zbog čega su smjene svaki mjesec. Što znači da dvije njegovateljice brinu o toj osobi, dok jedna radi, druga je doma i tako naizmjence. Plaća za odrađeni posao je 40 eura dnevno, znači ako radite mjesec dana to je 1200 eura za odrađeni posao, a mirovinsko i socijalno je plaćeno u firmi.
Radi se o legalnom, a ne poslu na crno. E tu plaću koju dobiješ kad radiš rasporediš si na dva mjeseca, i na onaj kad si doma i ne radiš, ali mirovinsko ti ide i onaj mjesec kad si doma (znači da je mjesečna neto zarada oko 600 eura, op. p.).
Posao preko agencije
Agencija preko koje Lela radi osigurava i prijevoz na lice mjesta, a stan i hrana su osigurani u obitelji gdje čuva stariju osobu. Tako kad radi u Austriji nema dodatnih troškova za stan i hranu. – Živim u kućanstvu sama s bakom, ali nemam obvezu odlaska u nabavu, snaha je tamo glava kuće i ona rješava nabavu namirnica potrebnih za kućanstvo i lijekove za baku. Dam popis što mi treba i to dobijem.
Austrijska obitelj joj ne ograničava ni namirnice, kao ni budžet za hranu, a baka voli jesti ono što Lela kuha. Imam sreću što baka voli tu našu hranu, jer mjesto u kojem živi zove se Sankt Martinu an der Rab nedaleko od slovenske granice, od Kuzme svega deset kilometara na austrijskom terenu, gdje je kuhinja slična našoj.
Ali nema tih ograničenja u smislu da ne smiješ toliko potrošiti ili smiješ toliko, dok se kod neke druge familije to može dogoditi, ali ne mogu reći kako je drugdje nego samo svoje iskustvo.
Sada već radim na trećem mjestu. Na prvom je deda umro i prestala je potreba za mojim radom, na drugom mjestu je situacija bila malo drugačija, nisu bili posloženi odnosi unutar obitelji u njihovoj međusobnoj komunikaciji, pa nisam mogla više to gledati. Zamolila sam šeficu da me premjesti na drugo radno mjesto. I tako sam sada na trećem radnom mjestu i tu sam sada već četvrtu rundu i daj Bože da bakica poživi pa da se ja na tom radnom mjestu dočekam penzije.
Nije lako, ali su ovaj posao i zarada sasvim u redu.
Bez problema sam spremna izdržati ovo do penzije. Ne radi se o fizički zahtjevnom poslu koliko se radi o tome da si tamo 24 sata na radnom mjestu. Imam posla samo s bakom, na okućnici ne moram ništa raditi ako ne želim i nemam vremena, ali ako želim mogu pomesti dvorište ili pomoći na uređenju vrta. Ali ima obitelji koje traže da pometeš stazu, pograbljaš lišće ili slično. Ja ne moram i trenutačno sam prezadovoljna.
Inače nikad nije pomislila da će raditi baš ovaj posao!
– Nikad, po struci sam kemijski laborant, ali nikad u struci nisam radila ni jedan dan, nego 27 godina u tekstilu u MTČ i sve ono što sam nabrojila, vrlo različite poslove: od Toplica, Pipa, osiguranja. Ali prisiljen si na to, jer te život natjera na sve te promjene. Nemaš što razmišljati. Osim toga, to je i sreća dobiti posao s 52 godine na kojem si zadovoljan, bez obzira na to što si svjestan da na mjesec dana ostavljaš familiju.
Tamo radiš ono što radiš i doma, samo s tom razlikom da si za taj posao plaćen i dobro ti je. Nitko te ne zeza, ne opterećuje sa svojim problemima. Moraš paziti što radiš, ali opet imaš mir od onog stresa koji te tlači doma. Radiš kućanske poslove za koje si plaćen.
Lijepo je doći doma na mjesec dana, ali već za dva dana bih mogla otići ‘gore’ da si smirim živce, jer kad si sam sve si posložiš tako kako tebi odgovara. U familiji svi te zasipaju zahtjevima ‘ja bih ovo ili ono’.
Na kraju smo je upitali bi li ovaj posao preporučila i drugim ženama koje ne vide izlaz kad je zapošljavanje u pitanju kod nas.
– Bih, onim ženama koje mogu ostaviti svoju familiju na mjesec dana. Osim toga, ja sam osoba koja je cijeli život bila puno u pokretu, od folklora, rekreacije, kuglanja, svega i svačega. Osim toga, moj muž je na terenu i njega nekad nema i po mjesec dana, pa sam naviknuta biti sama. Sada slučajno radi u Sloveniji, odakle dnevno dolazi doma, ali neka proba kako je to živjeti bez žene mjesec dana. Djeca su na školovanju, pa ih kroz tjedan nema doma. Ta tri vikenda bez mene prežive i evo zasad klapa.
Za kraj smo je upitali kako će provesti nadolazeće blagdane
– Nadam se doma, jer nova smjena mi počinje 3. siječnja iduće godine, ako se nešto ne pošemeri pa me ne pozovu ranije.
Stotine naših žena rade kao njegovateljice u Austriji
Lela nam je rekla kako na ovaj način zaposlenje pronalazi sve više naših žena. Brojka je jako velika.
– Strašno puno naših žena je vani, ugrubo, u mojoj agenciji radi oko 500 žena iz Hrvatske. Najprije je u agenciji bilo najviše Međimurki, a sada se pridružuju žene iz Petrinje, Osijeka, Varaždina, Zagreba…
Znam da je oko 500 žena u Austriji koje rade kao njegovateljice starijih osoba samo preko moje agencije, a ima više agencija koje angažiraju žene – njegovateljice starijih osoba. Jedna moja kolegica radi u drugoj agenciji, a opet znam jednu koja radi u trećoj agenciji, a i sama sam u potrazi za tim poslom kontaktirala razne agencije.
Posao se nudi od Fejsa do novina i Zavoda
* Kako si došla do tog posla?
– Moja agencija je posao oglašavala i na Fejsu i u novinama, a i na Zavodu za zapošljavanje postoji oglas i kontakt za rad preko agencije Anite Sojak. Do njih sam došla preko tog kontakta, ali u potrazi za poslom kontaktirala sam i prijateljice koje već rade taj posao preko drugih agencija. (http://www.mnovine.hr) foto: r