Kao što ste primijetili naš jučerašnji članak “DISCO ŠMRK U ARTU PRODAO I ZADNJU KARTU” uklonili smo iz ponude na inzistiranje njegovog autora Dragana Turka. Naime naš je novinar nakon objavljivanja teksta i popratnih fotografija u više navrata dobivao vrlo negativne kritike i komentare kao i telefonske pozive zbog kojih je bio vrlo potresen.
Do toga je došlo jer on nije vidio fotografije kada je pisao članak ,a urednik ih je objavio ravnajući se prema njegovom tekstu. Muralist se ispričava svima koji su time možda bili povrijeđeni,pogotovo gospodinu Beku i njegovoj obitelji iako smatramo da smo samo prenijeli ono što se događalo za vrijema diskača. Uvjereni smo da gospodin Bek time nije bio osobno pogođen, ali ipak danas donosimo renoviranu verziju događaja u caffe baru ART u kojem su se koliko znamo svi prisutni izuzetno dobro zabavili i nitko nikome nije ništa zamjerio.
Jučer mi je moj „velepoštovani“ urednik Puki, isti onaj koji objavljuje slike na kojima nisam ja, uvalio novinarsku iskaznicu. Niti sam je tražio niti želio. Međutim, njemu to daje za pravo da me danas u 7h nazove i naredi mi pisanje izvještaja o jučerašnjem diskaču. Plaću za prethodne tri kolumne još nisam vidio. No, nećemo cjepidlačiti.
O disku Šmrk svi znate sve. Ja o njemu nemam pojma jer sam u vrijeme nastanka tog diskača počeo sa skitnjom po drugim diskačima diljem horvackog cvetnjaka. Jučer sam bio po službenoj dužnosti.
Dakle, disko Šmrk je započeo svoju veliku središćansku turneju. Nakon Cimpera, taj cirkus je gostovao u auto centru Posavec, pa se opet preselio u Cimper da bi jučer gostovao u katedrali duha – caffe baru Art. Nisam bio oduševljen tom idejom, jer Dragecu po fizionomiji i mentalnom sklopu više odgovaraju cajkuše nego disko u kojem se slušala muzika iz osamdesetih. S time će se složiti svaki antropolog koji drži do svoje struke. Na kraju se pokazalo da sam se prevario, jer disco je prošao u najboljem redu. No, kad je Dragec u pitanju, drame su neizbježne. Tako se i jučer drama događala, ali iza kulisa. Naravno, protagonisti su opet bili Dragec Boss i Dragec Hren, v.d. direktor. Uzrok sukoba nam nije poznat, ali šuška se da se radi o raspodjelu plijena koje je nakon mog uspješnog reklamiranja njihove kompanije, skočio u nebo. Dragec Hren, kao drugi najveći dioničar u kompaniji, odbio je istovariti šleper raznog pića za jučerašnji događaj i iskrica je frcnula, barut (čitaj Boss) je eksplodirao i kompanija je u nekoliko sekundi ostala na staklenim nogama. Gotovo ista situacija kao sa sveprisutnom svjetskom krizom koja je započela zbog bahatosti bankarske elite.
Sa svojom pratiljom, događaje sam percipirao s terase uz cestu. Pridružio mi se i prijatelj Martinjak Anđelko, poznatiji kao Andrija Šprlikić zvan Šprle. On je došao u pratnji svoje gospođe i samim time ostao potpuno neprimijećen. Neuspješno je pokušavao skrenuti pažnju na sebe gegovima, mimikom i verbalnim mudrolijama.
Posebna pohvala i dečkima za mix pultom. Cipi i Peck nadmašili su sami sebe i cijelu večer su nas bombardirali samo hitovima iz vremena nastanka cirkusa zvanog Šmrk. Sramežljivo je odsvirana i jedna ili dvije pjesme Riblje Čorbe. Kome može smetati Bora Čorba , a ne smeta im Stanimirović, Pupovac, Džakula ili veleizdajnik Mesić?! Bora Čorba je srpski desničar, ali nije Jugosloven. Mrzio je Tita i hvala mu na tome. Radio je za srpsku stvar iz Srbije, a ne iz hrvatske Vlade i Sabora kako to rade prije spomenuta gospoda. U vrijeme rata bio je pijana budala, ali uz njegovu glazbu moja je generacija stasala i nitko nam ne može oduzeti uspomene. Još bih više želio da se pusti i neka stvar od Thompsona. U inat onima koji ga mrze jer maše hrvatskom zastavom. Zar bi trebao mahati jugoslovenskom?! Bez problema nastupaju glazbenici lijeve orjentacije i raznorazne cajkuše, ali kad su u pitanju antijugoslaveni, onda nastaje problem. Ovaj izvještaj završavam pjesmom koju je Bora Čorba posvetio drugu Titu. Pozdrav. http://youtu.be/3ZDBGze-Mcc
