Veliku pažnju hrvatske javnosti izazvala je vijest da je međimurska tvrtka EKO-Međimurje krajem prošlog tjedna objavila poziv radnicima za zaposlenje, posebno brodograđevnim, jer im nedostaje oko 50 radnika strojarskih zanimanja,zbog čega tvrtka morala odbiti 50 milijuna kuna vrijedne nove izvozne poslove.
Ta međimurska tvrtka, koja trenutno zapošljava 550 radnika u pogonima u Hrvatskoj i Srbiji, nudi posao na neodređeno, uz odrađeno probno razdoblje od šest mjeseci, tijekom kojega su radnici plaćeni punom plaćom, od šest do 10 tisuća kuna. Radnicima koji dolaze iz drugih gradova osigurava smještaj i nudi topli obrok.Do sada je stiglo tek nekoliko molbi za zapošljavanje.
EKO-Međimurje je u 2017. godini ostvarilo prihode od 243 milijuna kuna i dobit od 15,3 milijuna kuna. Kompletnu proizvodnju izvozi u Njemačku, Francusku, Austriju, Švicarsku i SAD, a među kupcima su velike kompanije poput Caterpillara, Liebherra, Wirtgen grupe te mnogih drugih.
Važno je ovdje istaknuti da je ove svoje rezultate EKO-Međimurje, kao, uostalom i ostala industrija u Međimurju, rezultate postigla bez značajnije državne pomoći, za razliku od brodograđevne. . Naime, prema izračunu Instituta za javne financije, Hrvatska je od 1992. do 2015. na restrukturiranje i sanaciju brodogradilišta potrošila oko 30 milijardi kuna !!!, najviše na spašavanje Brodosplita – oko 11 milijardi kuna, a slijede 3,maj, 8.5 milijardi kuna, Uljanik 4,4 milijardi kuna, Brodotrogir, 4,3 milijarde kuna i Kraljevica 1.9 milijardi kuna. No, ni to nije sve i poslije 2015. nastavljena je praksa davanja jamstva brodogradilištima, koje će po svemu sudeći doći državi, odnosno nama, na naplatu. Unatoč ovom silnom ulaganju naša brodogradilišta su, što ovih dana svjedočimo, u teškim situacijama, s malim šansama za opstanak i očuvanjem radnih mjesta. Kao i u ostalim slučajevima kraći kraj izvući će radnici, za razliku od članova uprava, koji su si visokim plaćama. 40.000 kuna, i bonusima, već osigurali egzistenciju.
Glavni uzrok teškog stanja u brodogradnji, kao i u cijeloj državi, je da je svih ovih godina , vlastima , bilo politički oportunije , odnosno izboriti se za vlast po svaku cijenu, novcem poreznih obveznika kupovati glasove i socijalni mir, nego krenuti u reforme i uložiti 30 milijardi kuna u obrazovanje i transformaciju naše ekonomije, unutar toga i brodogradnje.
Tvrtke kao što je EKO-Međimurje i mnoge druge u Međimurju opstale su, i zbog toga će opstati, jer su se oslonile na sebe, kao i sve međimursko, na svoje,pogotovo ljudske potencijale i kvalitete, koji još čekaju svoju pravu valorizaciju, a ne na ovisnost o državnoj pomoći, koja izaziva krah kod i najmanjeg potresa. Tvrtke kao što je EKO-Međimurje, opstale su na tržištu i došle u situaciju da nude posao brodograđevnim radnicima u Međimurju!
Kako međimursko!
Predsjednik MDS–a:
Željko Pavlic