Danas je u sklopu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosi i Dana hrvatskih branitelja u prepunoj crkvi Sv. Ladislava i Marije Kraljice u Murskom Središću gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak održao govor koji donosimo u cijelosti.
Kao što govori naša himna “da svoj narod Hrvat ljubi“ vidjeli smo u proteklom kratkom vremenu koliko su nam bili redovi zbijeni. Svaka utakmica reprezentacije, svaka sljedeća donosila je sve više naboja, sve više nekog poštovanja, sve više sloge i zajedništva. Isto tako kao sada kada je Oliver umro, nešto slično, samo što su ono bili dani ponosa i sreće, a ovo su bili dani tuge, ali pokazali smo da kada treba znamo biti zajedno i najjači smo.
U životu postoje dani, datumi svakoga od nas, koji se na neki način slave: od rođendana, obljetnice braka, rođenja djece i smrti na kraju krajeva; tako isto postoji taj Dan 5. kolovoza kad je Hrvatska dobila svoje cjelovite konture. Kad smo pobijedili, iako danas čujemo svašta, ali cijeli svijet nikada nije rekao da osobodilačka akcija Oluja nije bila pravo Republike Hrvatske, nešto na što nismo imali pravo.
Oni koji su izgubili, malo se ljute, ali OLUJA JE OSLOBODILAČKA AKCIJA KOJA JE OSLOBODILA OKUPIRANI DIO HRVATSKE. Samo to. Mržnje biti ne smije apsolutno, oprosta biti mora apsolutno, a zaborava isto ne smije biti apsolutno. Zato danas ovdje odajemo počast osloboditeljima.
Jučer u Čakovcu, već je župnik nešto natuknuo, bilo je premalo ljudi, bilo je malo onih koji bi trebali tamo biti po svojoj dužnosti. Svi mi koji smo na neki način javni ili politički djelatnici apsolutno bi tamo trebali biti. Iako sama nazočnost ne znači puno. Mahanje zastavama ili velike parole, lijeve ili desne? Ne, to nije domoljublje. Domoljublje počinje doma, ljubiti dom. U svojoj obitelji, svojem domu, svojoj okolici, svojem mjestu, svojem gradu, svojoj županiji, svojoj domovini.
Za mene je puno veći domoljub svaki onaj čovjek koji svaki dan radi ono što mu je Bog dao po svojim talentima, koji se trudi, npr. u kulturnom društvu, udruzi umirovljenika, školi nogometa , u svojoj firmi. Jučer u Čakovcu bilo je malo onih koji su svakako morali biti tamo gdje im je mjesto, na kraju krajeva, Hrvatska je naša domovina, naša majka.
Domovina i majka se mora poštovati i voljeti. Jučer je osvanuo jedan članak na internetu, koji je govorio o tome, iako nije bio baš savršeno precizan. Nakon toga, ispod su osvanuli komentari, ovakvi – onakvi, a jedan me posebno zasmetao. Radi se naime o vrijeđanju braniteljia. U Oluji je bilo 175 poginulih branitelja, 175 majki ostalo je bez svojih sinova ili žena bez muževa ili djeca bez očeva. 1 150 ljudi ranjenih od toga 550 teško i nakon svega toga si predsjednik jedne udruge koja se zove Josip Broz Tito dozvoli napisati: „Tak im i treba kad su išli braniti uhljebe i krivoustog“ . Zar to nije sramotno? Ljudi su dali živote, majke sinove. Ovo nije politiziranje, ako si netko dozvoli na društvenoj mreži pred ne znam koliko tisuća ljudi to napisati, onda ja moram reći da je on karikatura povijesti.
Branitelji su podnijeli najveću žrtvu, dali su nam slobodu, državu u kojoj slobodno žive i oni koji je očito baš i ne vole. Kakva će biti domovina zavisi od svakog od nas, najviše od nas koji obnašamo neke od dužnosti, a svaki od nas ovdje može i mora biti kamenčić i kotačić koji će doprinijeti napretku. Svaki od nas. A ljudi žele kao što je rekao župnik, žele sreću, žele miran i sretan život, a to se postiže najviše sa zajedništvom, sa slogom i vrijednostima koje su utkane u našu tradiciju. To je vjera, to je domovina, poštovanje obitelji, zajedništvo i pomaganje drugima i onda će naš Grad i Lijepa naša biti svima nama ponos, svima nama dobra majka……………….. Hvala lijepa i sretan Dan domovinske zahvalnosti.
Gradonačelnik Grada Mursko Središće
Dražen Srpak
