Michelle Lukman nije obična djevojčica od 14 godina kad je u pitanju sport, ona se bavi nogometom već 4 godine u čemu joj je najveća podrška njezina majka.
Tvoj početak u nogometu bio je malo neuobičajen?
Na Europskom prvenstvu u Klagenfurtu 2008. godine, mama i ja smo imale VIP ulaznice te sam joj pobjegla na teren jer sam htjela igrati.
Sjećaš li se svojih početaka?
Naravno da se sjećam, bilo je to otprilike prije četiri godine, mada sam htjela igrati već s četiri godine, ali mama mi nije to dopustila.
Koje utakmice i turniri su ti se najviše usjekli u pamćenje?
Najdraži turnir mi je bio 1. Međunarodni turnir za žene pod nazivom „Volim nogomet“ koji je organizirala NŠ Međimurje-Čakovec za koju igram, te je sudjelovalo pet država.
Po čemu se ženska nogometna ekipa razlikuje od muške ekipe?
Po puno toga, po masovnosti, ligama, medijski su više popraćeni, stipendijski ugovori su jači.
Koji najvrjedniji savjet si dobila od svojih suigračica?
I kad gubiš i kad pobjeđuješ nikad ne odustani, kada suci nisu pošteni prema nama zabij im golove, samo igraj korektno i pošteno.
Tko ti je najveća podrška?
Moja mama mi je podrška u svemu pa tako i u nogometu.
Poruka mladim sportašima poput tebe?
Moj savjet za sve mlade sportaše je da si „zacrtaju“ cilj i da daju sve od sebe da ga ostvare.
(Ivana Radiković, foto: arhiva ML)
