Tea Plaftak iz Šandorovca diplomirala je engleski jezik i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Univerze u Mariboru gdje i sada živi i radi te priprema magisterij iz istih predmeta. U slobodno vrijeme uz sve aktivnosti koje ima u zadnje je vrijeme prevođenje postalo njena strast. Na taj način upoznala je Milenu Miklavčič i s njom započela suradnju.
Tea je odlučila slovensku spisateljicu Milenu Miklavčič predstaviti u Međimurju kao i njenu knjigu »Ogenj, rit in kače niso za igrače« (Vatra, guzice i zmije nisu za igranje) u Gradskoj kavani Čakovec, 24.3 s početkom, u 19:00 sati. Knjiga je prva takve vrste zbog čega je iznimno popularna i kontroverzna. Govori o intimnom životu naših predaka, odnosu prema djeci, odnosima u obitelji i među supružnicima te mnoge druge “tabu” teme o kojima vrijedi debatirati.
Milena Miklavčič rođena je 1952. godine u Žirima (Žiri, Slovenija). Željela je studirati novinarstvo, no splet okolnosti to joj nije dopuštao. Umjesto toga izabrala je slovenistiku misleći, da će to biti dostojna »zamjena« njenoj željenoj karijeri. Nakon dvije godine zaposlila se je u banci, no svaki trenutak slobodnoga posvećivala je pronalaženju prilika za novinarski posao. Nato je dobila životni izazov: počela je s radom na radiju Žiri na kojemu je uređivala i vodila mnoge kulturne emisije od kojih je za emisiju »Zanimljivi ljudi žive među nama« godine 1999 primila Priznanje za izjemne učne uspehe in bogatitev lastnega znanja. Na TV Koper je za emisiju Pomagajmo si (Pomozimo si) radila priloge o socijalno ugroženim pojedincima te već gotovo trideset godina neprekinuto piše istinite priče pod nazivom Usode (Sudbine) za Gorenjski glas, a pisala je i za mnoge druge časopise (Vzajemnost, Utrip, Naša žena, Idrijske novice, Nedelo te portal Moja leta…)
Uza sve to dvije najvažnije stvari u životu su joj obitelj i pisanje. Prije dvadeset godina je nakon teške bolesti umro njen sin što je obitelj još i više i tješnje povezalo. Danas joj njeni tri unuci uvijek iznova dokazuju da je život lijep i dragocjen.
Pisanje je uvijek bila njena strast, koja ju je pratila kroz cijeli život. Sve je započelo prvom zbirkom pod nazivom Abeceda iz Zajčkove ulice (1995) zatim su slijedile prije spomenute Usode (2003). Bajka Pri hrastu na levo 2007. godine dobila je priznanje za najbolju knjigu izdanu u vlastitoj nakladi godine 2006. Slijedile su bajke: Marička in medvedek, slikanica Kdo je razdrl lastavičje gnezdo? (2014) te Gal in zrele hruške.
2012 godine dobila je nagradu za priču Plašč (nagrada Literarnoga društva reciklaža) te pjesmu Mesena večerja. (Literarni natječaj DPM Beltinci) te 2015 nagradu publike na finalnoj večer naklade Pivec iz Maribora za pjesmu Kdor bo tukaj umrl zadnji.
Godine 2011 pozornost javnosti privukla je knjiga Ženske koja je bila tiskana više puta te u potpunosti rasprodana. Nevjerojatan odaziv slovenskih čitatelja još uvijek žanje knjiga Ogenj, rit in kače niso za igrače – Milenina trinaesta knjiga o kojoj je producentska kuća Virc snimila 50-o minutni film. Kada je pred više od četvrt stoljeća prvi puta naišla na priče, koje su pripovijedale o najskrivenijim, najintimniji djelima naših predaka poslušala ih je prvenstveno radi svoje vlastite duše. Tek kasnije je otkrila, da je na »vrućem tragu« o kojem prije nje nitko nije ni pisao ni istraživao. Priče obavijene velom tajne koje otkrivaju istinu u spolnosti naših predaka postale su njena strast, njen životni »put.« Milena je iznimno sretna što joj uspjelo da su zapisane priče iskrene, otvorene, ispričane bez rezerve, a istovremeno i tankoćutne i korektne i zato se dotaknu čitatelja.
Knjiga je prva te vrste u slovenskome prostoru i zato probija led. Doživjela je više tisaka i sudi među najomiljenije i najčitanije sve od izdavanja do danas. (m)
