Muralist je o Središćancu Rajku Bogdanu već pisao nebrojeno puta jer je on to svojim radom i djelovanjem zaslužio. Profesionalni vatrogasac po zanimanju, član JVP Čakovec, prijazan, ljubazan, druželjubiv i uvijek spreman pomoći na bilo koji način u privatnom životu.
Rajko je upravo idealan profil svoje profesije po svim parametrima jer u spašavanju ljudi i imovine sudjeluje već 35 godina samo što njegove slike ne krase sobe tinjeđerica kao što je to slučaj u Americi gdje su vatrogasci jedna od najcjenjenijih i najobožavanijih profesija o kojima se snimaju filmovi i serije. Jedan film svakako bi se mogao snimiti i o Rajku Bogdanu, čovjeku i profesionalcu koji u svaku spasilačku akciju ulaže čitavog sebe pa i više od toga.
Prisjetimo se samo zadnje poplave u Murskom Središću kada je Mura prijetila da poplavi centar grada. Rajko je na terenu proveo tri uzastopna dana i noći, naravno bez ikakvog spavanja, a četvrti dan već je ujutro bio na šetnici i s ostalim kolegama pospremao vatrogasnu opremu. Ili kada je u Muri nestao skelar Vinca za kojim se nekoliko tjedana vodila potraga u kojoj su sudjelovali pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja, policija, vatrogasci, ribiči i drugi građani. Ni nakon službene obustave potrage Rajko nije odustao nego je s prijateljem svakodnevno plovio Murom, proveo na njoj mnogobrojne sate i prešao nebrojene kilometre, no odustajao nije. Na kraju je pronašao tijelo nesretnog skelara koji je na taj način mogao biti dostojanstveno pokopan.
Uz mnoge druge takve primjere, svoju ljudskost i stručnost Rajko je pokazao i prošli tjedan kada je u septičku jamu upala dvogodišnja djevojčica. Naravno da je na mjesto tragedije došao odmah iako nije bio na dužnosti te preuzeo akciju spašavanja. Evo što nam je o tome rekao.
„Kada sam s ostalim vatrogascima iz DVD-a Mursko Središće stigao na mjesto nesreće odmah smo shvatili da od klasičnog izvlačenja neće biti ništa. Otvor kroz koji je djevojčica upala bio je izuzetno malen pa smo morali iskopati zemlju oko njega kako bi podigli čitav poklopac septičke jame. Za cijelo to vrijeme razgovarao sam s djevojčicom koja je bila vrlo prisebna i slušala sve što sam joj govorio. Jama je bila duboka 3 metra, a ona u vodi do pojasa što bi mogli reći da je bilo „idealno“. Naime da je voda bila dublja prijetila bi opasnost da se djevojčica utopi, a da je jama bila do kraja ispražnjena mogla je stradati prilikom pada. Obećao sam joj ako bude dobra i ako će slušati sve moje upute da ću joj kupiti veliku čokoladu. Ona je pokazala veliku prisebnost za dvogodišnje dijete, nije bila zahvaćena panikom nego je strpljivo čekala da dođem po nju. Kada smo otkopali poklopac, ljestvama sam se spustio u jamu, uhvatio djevojčicu i s njom izašao na površinu. Taj trenutak pamtiti ću čitav život, a nešto ljepše nisam mogao poželjeti kao dar za svoj 50-ti rođendan.“
Rajko Bogdan održao je svoje obećanje te je djevojčicu posjetio jučer u njezinom domu, naravno s najvećom čokoladom koju je mogao kupiti. Za uzvrat dobio je fotografije za uspomenu, osmijeh i pusiku sretne i zadovoljne djevojčice koja je u cijeloj ovoj drami prošla neozlijeđena, a spašena je zahvaljujući ljudima kakav je Rajko i ostalim stručnim službama koje su sudjelovale u cijeloj akciji.
(R. Tomanić)
